Arhive kategorije: Vidova šuma

Vidova šuma (9) – KRAJ

Stigli smo do neke male pećine u kojoj ne bi mogla da stanu ni dva čovjeka. “Ulazi.”, naredio mi je. Napravila sam korak ka unutra drhteći kao prut. “Brže!”, Igor je bio nervozan.

Napravih još jedan korak i udarih u neka vrata. Tek tada on izvadi lampu iz ranca i osvjetli bravu te je otključa. Unutra sam čula prigušene Nastavi čitati Vidova šuma (9) – KRAJ

Advertisements

Vidova šuma (7)

Jezivi su bili ti trenuci. Mi gledamo u psa i u tu šaku. Brzo smo uočili da je pripadala ženskoj osobi. Bosa je vikala na Džekija da ispusti svoj plijen dok su Drago i Miloš otrčali do škole da zovu policiju.

Samo da to nije njena ruka. Crne misli su mi prolazile kroz glavu i nisam mogla da ih se otarasim.

Većina seljaka se preplašeno udaljavala od ograde i šume. Sva ona graja i smijeh su utrnuli i ostala je sablasna tišina koju bi Nastavi čitati Vidova šuma (7)

Vidova šuma (6)

Dok je govorio povremeno bi protrljao obraz crven od mog šamara. “Pošla je da zatvori kokoške, kaže da se još nije skroz ni smrklo kada je osjetila snažan udarac. Oborilo je na stomak i više ničega se ne sjeća.”

Prošlu noć je Ljubicu napalo nešto. Srećom njoj nije naudilo samo su odnešene dvije kokoške. Imala je ogrebotine na leđima i rukama ali sve u svemu dobro je prošla. Njena majka je

Nastavi čitati Vidova šuma (6)

Vidova šuma (5)

Do kraja sedmice sam bila kao muva bez glave. Rastrgana između zaljubljenosti, straha i tuge jedva sam se uspjevala fokusirati na svakodnevne obaveze. Jedino sam bila posvećena djeci u školi dok sam za sve druge stvari bila potpuno izgubljena.

Miloš je dolazio poslije nastave. Kratko bi se družili pokušavajući da sakrijemo ljubav. Noću smo izbjegavali da se viđamo jer Nastavi čitati Vidova šuma (5)

Vidova šuma (4)

To je bila Bosa! Ona je vrištala. Bunilo me odmah napusti te skočih iz posteljine grabeći nož koji sam držala na stolici kraj kreveta. Bila sam preplavljena ledenim strahom. Njeno zapomaganje više nisam čula ali sam znala da moram otići tamo. Ko zna šta se dešava u ovoj mrkloj noći?!

Nisam palila svjetlo, samo sam navukla na sebe jaknu i bešumno sam napustila svoju kućicu. Svježina martovske noći me zapljusnula brišući svaki trag pospanosti Nastavi čitati Vidova šuma (4)

Vidova šuma (3)

Djeca su zaista bila prekrasna. Odmah sutradan su bili tu da me upoznaju i donijeli su razne poklončiće. Unuka čika Stanka, Marija, poklonila mi je malu teglu meda. Mitar i Milena mi ubraše ruže iz Bosinog cvijetnjaka. Takođe su mi cvijeće donijeli Biljana i Mladen, njihove roditelje nisam znala ali biće prilike da ih upoznam jer sam planirala ubrzo sazvati roditeljski sastanak. Moj šesti đak je bio Božidar Bogdanović. Već sam znala ko je on iz Dajaninih priča. Davno mi se povjerila, još prije nego što se zaručila, da Nastavi čitati Vidova šuma (3)

Vidova šuma (2)

Prije odlaska u Potkovu morala sam da odem u Majevac. To je takođe jedno selo ali na podnožju Kozare i mnogo je veće i pristupačnije od Potkove. Tu je ustvari bila centralna škola sa sve direktoricom, zamjenikom, pedagogom, psihologom… i tu sam polagala račune. “Vidjećeš kada odeš tamo”, direktorica, starija žena lijepo dotjerana, me je upoznavala sa poslom “dočekaće te Bosa i njen muž Drago. Oni se brinu oko tehničkih stvari, čistoće, da je vatra uvijek naložena, da je dvorište uredno… i pokazaće ti smještaj. Nastavi čitati Vidova šuma (2)

Vidova šuma (1)

Skupljala je posljednje atome snage dok je trčala provlačeći se kroz mnoga stabla. Nije znala da li je već svanulo jer je šuma bila toliko gusta da sunce nije dopiralo u njen centralni dio. Umrijeće. Shvatila je to ali je i dalje trčala. Čula je korake i režanje svoje Smrti. Sva izderana i gola od pasa na dole osjetila je kako joj se sitno iverje i kamenje zabija u stopala. Smrt je trčala za njom sve brže a ona je usporavala. Zapela je za neki korijen izdignut od zemlje i pala je. Gotovo je. Smrt nije više režala, samo je glasno disala. Iza se čuo izopačeni smijeh. Gladna i oštrih zuba zakoračila je sirotu djevojku koja je plakala. Iz čeljusti Smrti je šikljala slina koja je u slapovima kapala po licu preplašene žrtve. Djevojka je poželjela da umre istog trena ali je, nažalost, njen kraj bio dug i bolan…

Nastavi čitati Vidova šuma (1)