Kućni zloduh (11)

U slučaju da ste propustili: Kućni zloduh: | 1 | 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 |

Moj advokat Vil Hemsfort me je čekao ispred šećerane sa advokatom Lajvlijevih, Brenardom Kuperom. Još juče mi je javio da je sastanak, zbog potpisivanja ugovora, danas u jedanaest časova. Ništa još nije slutio ali je izgledao nervozno. Posebno ga je unervozilo kada je ugledao Lukasa koji je išao pored mene. Ja sam nosila teget-plave hlače na peglu, sako iste boje sa sitnim sivim linijama i bijelu košulju. Visoke krem potpetice i podignuta kosa su dodavale na mojoj ozbiljnosti. Lukas nije izgledao ništa lošije od mene. Nosio je tamno-sive hlače, takođe bijelu košulju i preko džemper svjetlije boje u odnosu na hlače. Nisam se mogla nagledati kako izgleda drugačije i lijepo jer sam navikla na njega u farmerkama i duksu.

“Nisam očekivao da ćete imati pratnju.”, Vil se kiselo nasmija.

“Nisam ni ja očekivala da mi vi radite iza leđa, pa opet…”, uzvratila sam mu ironičnim osmjehom.

“O čemu se radi ovdje?”, Berbard Kuper je želio da zna.

“Sigurna sam da ste i vi upućeni u to ali da ne nagađam, policija će sve da istraži.”, prišla sam svom advokatu toliko blizu da sam mu se unosila u lice i počeh da govorim kroz zube “Znam da ste angažovali za velike pare klinca iz amaterskog pozorišta da glumi malog duha dok je njegov otac bio veliki duh. Znam da si ti bio posrednik tih dogovora.”

Vil poče da odmahuje glavom “Ali ja… mi smo…”

“Nemam sad vremena za tvoja mucanja. Vidimo se na sudu.”

Tada Lukas istupi i zaobiđe advokate. “Žao mi je što prljate profesiju kojom se i moja majka bavi, ološi smrdljivi.”

Čula sam Kupera i Hemsforta kako se raspravljaju dok smo mi išli ka šećerani. Nisu pošli za nama već su se razbježali svojim skupim automobilima koje su vjerovatno zarađivali lažima i varanjem. Voljela bih da sam se mogla više pozabaviti sa njima ali biće vremena za to. Sada sam se ustremila na svoj glavni ulov – Lajvlijeve.

“Hvala ti što si ovdje sa mnom.”, rekoh Lukasu.

“Uvijek.”, stavio je ruku na dno mojih leđa. “Ne brini, ovi prljavi advokati neće zvati Lajvlijeve da ih obavijeste da dolazimo. To bi im odmoglo u odbrani.”

Iznenađeno sam pogledala Lukasa. “Izgleda da nisi naslijedio samo od oca talenat.”

“Znam nešto i o pravu, istina. Malo je falilo da upišem pravo.”

“Lukase, ti si jedan svestran mladić.”

Mladi portir nije postavljao mnogo pitanja. Izgleda da je znao ko sam te nas je odveo do sale gdje su sjedili Džejmama, Džerard i tri sina. Zapamtila sam im imena. Džonatan, Džerard Džunior i Džared. Svi su bili tu osim Džejkoba. Kraj najstarijeg Lajvlija je stajala i mlada djevojka koja nam je djelila ugovore kada smo se prvi put sastali.

“Gdje su Vil i Bernard?”, prvi progovori Džunior. Ostali nisu bili ništa manje iznenađeni.

“Razbježali su se ali pretpostavljam da vam to i nije najveći problem.”, rekoh. “Vjerujem da vas više brine što vas mladi glumac iz Kvinsa nije nazvao jutros da kaže u kakvom sam stanju i da li sam spremna da potpišem ugovor.”

Džejmama širom otvori usta. Jedan od sinova skoči sa stolice i pođe ka izlaznim vratima. Mnogo veći Lukas mu stade na put. “Nećeš ti nigdje. Policija je već na putu ka vama.”

Džerard pokaza sekretarici da nestane iz prostorije. Ona žurno pokupi fascikle sa stola i bojažljivo prođe pored Lukasa koji joj, kao pravi džentlmen, otvori vrata i pusti je da izađe. Ona je bila nebitna. Vjerovatno ništa nije ni znala.

“Kako je mogla da nas otkrije?”, Džared poče da se vrti. Svi su znali. Čak i sinovi. “Kako je mogla da posumnja ako ste rekli da niko od njene porodice nije?!”

“Moja porodica, za razliku od mene, nije bila okružena pravim ljudima. Ja jesam.”, bila sam savim mirna i staložena. Po prvi put sam se osjećala moćno. Ovo iskustvo će me zauvijek promjeniti. Već sam to osjećala. “Moj pradeda Vitomir, moj deda Jovan… smatrali su vas za prijatelje. Vjerovali su vam.”

“Moram priznati da sam i ja impresioniran.”, Lukas nije mogao da se suzdrži “Plan kuće savršeno urađen za ovu vrstu prevare. Sakriven otvor za ventilaciju kod kotlovnice, sklopke provdene na to mjesto te ste tako mogli nezavisno da kontrolišete napajanje strujom… Nadam se da vaš otac i stric koji su prvi ovo smislili gore u paklu a da ćete i vi sa njima Džerarde.”

Džerard je jedini djelovao sasvim mirno. “Moj otac je imao sva prava na tu šećeranu i mrzio je što je morao da dijeli sve sa nekim dođošem. Tvog pradedu dobro znam. Bio je već lud čovjek. Pun sebe i otresit. Da ga moj otac nije obuzdavao šećerana bi odavno propala a ovako su imali bogatstvo koje je Vitomir trošio na kuće i nepotrebne stvari. Nije želio da ulaže a ni da se odrekne svog dijela. Bio je smrad!”

“Kakav god da je bio niste imali prava da maltretirate njega i njegovu prodicu. Otjerali ste ih do ludila i upropastili. Zamolo ste i meni učinili isto!”

Džejmama frknu. “Vi ste ludi sami od sebe i nije vam mjesto ovdje. Nije ni tebi mala strankinjo!”

Čula sam sirene. Zvuk je dolazio s polja. Znala sam da se bliži kraj. Džerard Džunior poče da jeca sav izgubljen. “Još ćemo da vidimo gdje je kome mjesto.”, ustala sam da pođem ali se onda sjetih “Jutros sam razgovarala sa svojom majkom. Sigurna sam da se i nje sjećate a vjerujem da ćete je još nekoliko puta vidjeti, samo na sudu. Bila je šokirana kada sam joj sve ispričala nakon što je naš mali duh propjevao. Rekla mi je jednu zanimljivu stvar. Džerarde, vi ste bili zaljubljeni u Rut. Nju ste voljeli a ona je odabrala mog dedu. Džejmama je vaš drugi izbor. Zbog toga ste imali dodatni motiv da uništite moju porodicu. Vi, Džerade ste mrzili Jovana a vi, Džejmama, moju baku Rut.”

Džejmami se oči napuniše suzama “Tvoja porodica je uništavala našu, mi smo samo vraćali.”

“Ali niste igrali fer.”

U tom momentu su ušla dva inspektora dok je iza stajalo nekoliko policajaca. Lajvlijevi su izašli prilično mirno. Radnici su u nevjerici gledali svoje uhapšene šefove. Sigurno su bili prestrašeni pitajući se šta ću sada ja da uradim sa njihovom sudbinom. Posmatrala sam ih sa galerije želeći da se proderem Hej vi, sve će biti u redu, neću vam dati otkaze niti vas istjerati na ulicu!

Lukas se nasloni na ogradu pored mene i ona zaškripa pod njegovom težinom. “Šta misliš ima li Džejkob ikakve veze sa ovim?”

“Ne znam. Saznaćemo.”, uzdahnula sam.

“Bila si fenomenalna. Tako snažna i hrabra.”

“Ne bih mogla bez tebe.”, naslonila sam se na njegovo rame. “Sutra me čeka naporan niz ispitivanja i borbe. Zatim ću vjerovatno da se vratim u Bosnu dok se sve ne slegne i ne budem spremna za okršaje na sudu. Voljela bih da me tvoja mama može braniti.”

“Šteta što ne može, ali siguran sam da poznaje dobre advokate koji će ti pomoći.”, zatim mi se skroz približio i direktno me pogledao svojim plavim očima “Natalija, šta će biti dalje sa nama? Hoćeš li se zauvijek vratiti kući kada sve prođe?”

Toliko pitanja a toliko malo odgovora. Počela sam da osjećam vrtoglavicu od svega što me snašlo. “Lukase, možemo li da ne pričamo, samo me vodi kući.”

Tako je i uradio. Ja sam gledala kroz prozor dok je on vozio ulicama Bruklina. Ljudi i zgrade su se smjenjivali baš kao i moje misli. Premotavala sam svoj život u proteklih petnaest dana. Djelovalo je kao da sam mnogo duže u Americi. Toliko ljudi je prošlo kroz moj život ali i duhova. Ne mislim na ona dva glumca koja su me tjerala do ivice ludila već na prave duhove. Duhove prošlosti.

Lukas me ispratio do stana. “Hoćeš biti dobro?”

Spustila sam ruku na njegove grudi. Osjetila sam otkucaje njegovog srca. “Mislim da hoću.”, drugu ruku sam stavila na njegov vrat i polako ga privukla sebi. Bio je tako blizu… Poljubili smo se. Zatim ponovo.

Bila sam skroz priljubljena uz vrata dok smo izmjenjivali poljupce i dodire. Nakon nekoliko minuta Lukas se odvoji od mene “Moram da idem, izluđuješ me.”

“Ne,” otključala sam vrata “Ostani.”

Sve priče koje ste propustili pronađite OVDE.

Pratite blog i na Facebook-u!

 

Advertisements

23 komentara na “Kućni zloduh (11)

  1. Sviđa mi se… Mislila sam da ima još nastavaka i kao luda tražim dvanaesti da vidim šta se desilo nakon njegovog ostanka i triputa ulazim uporno na priče u nastavcima i hoću da kliknem i vidim nema … Jel ovo kraj … koliko ima još nastavaka ? 😀 Nekako si mi ovo skratila, mogla si između još ubaciti nekih dešavanja, bilo je materijala 🙂 đe si požurila bona!? 😀

    Liked by 1 osoba

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava /  Promijeni )

Google photo

You are commenting using your Google account. Odjava /  Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava /  Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava /  Promijeni )

Povezivanje na %s