Pravi izbor (11) – KRAJ

Pravi izbor: | 1 | 2 | 3 | 4 | 5678 | 91011 |

Poziv iz policije je uslijedio svega nekoliko sati pošto su zaspali. Oko šest i trideset su javili Vesni da je njen polubrat uhapšen i da ne bi bilo loše da dođe u stanicu radi davanja izjave ako je u stabilnom zdravstvenom stanju. “Naravno, doći ću.”, rekla je kroz san. Polako je dotakla opekotinu na vratu. Još je bila osjetljiva na dodir.

Tiho je prošla do toaleta pazeći da ne probudi Sebastijana koji je spavao na kauču sav pogrbljen. Nekoliko trenutaka je zastala kako bi ga posmatrala. Hvalisavac, pun sebe, bezosjećajan, ženskaroš… mislila je da je to sve on a sada više nije sigurna. U proteklih nekoliko sedmica imala je priliku da vidi njegovu potpuno drugačiju stranu.

Više nema devetnaest godina, više nije zavisna od drugih niti joj treba heroj. Sada želi nekoga koga će biti u stanju da voli i taj neko da joj uzvrati istom mjerom. Da li smo mi sposobni za to? Ha, Sebastijane? Vjerovatno nismo. Različiti smo. Damjan će se naljutiti a ti nikada njega nećeš ostaviti zbog mene niti bih ja to tražila. Najbolje je da odem daleko i sve nas riješim dilemi i patnje. Tako je najbolje…

Kada se vratila iz toaleta Sebastijan je bio budan. “Zvali su iz policije. Uhapsili su ga.”

“Ako se plašiš mogu da idem sa tobom.”

“Ne plašim se.”, sjela je pored njega pružajući mu šolju kafe “Sinoć se jesam prepala kada mi je stavio oštricu noža pod grlo ali kasnije… osjećala sam samo pomirenost sa sudbinom. Znala sam da će me nekada posjetiti i doći će po svoje. Takvi su mu geni.”

“Drago mi je što sam mu barem dobro poravnao nos.”, pogledao je njen vrat “Boli li te?”

“Malo.”

Potom je Sebastijan odvezao Vesnu do policijske stanice. Želio je da joj postavi toliko pitanja ali znao je da sada nije ni mjesto ni vrijeme tome. Prvo treba da riješi probleme od prethodne noći.

Javio je Damjanu šta se desilo i zatražio je slobodan dan želeći da odmori od svega. “Odmori se dobro, sutra imamo sastanak sa prvom grupom investitora.”

“Biću spreman.”, reče Sebastijan a zatim isključi telefon.

***

Čim je Vesna osposobila telefon Damjan nije prestajao da je zove i pita kako je, da li joj nešto treba… čak joj je dao sedam dana plaćenog odsustva uprkos brojnim obavezama koje su pred njom. “Dovoljna su mi tri dana. Biću sasvim u redu.”

“Mi držimo sve pod kontrolom. Sada kada smo predstavili projekat možemo da uključimo još inženjera sa strane. Ništa ne brini. Samo želim da budeš dobro.”

“Hvala ti.”

Četvrti dan njenog oporavka baš kada se pozdravila sa majkom i odlučila da pusti neki dobar film čula je zvono. Na vratima je bio Damjan.

“O, zdravo.”, iznenadila se. “Mora da je i tebi Marko odao gdje se krijem.”

Nasmijao se. “Nije on već Sebastijan.”

Sebastijan? To nije očekivala. Već joj je bilo neobično zašto ju je do sada samo dva puta pozvao i pitao da li je dobro. Očekivala je da će nakon što ju je spasio tek navaliti i pokušavati nešto sa njom ali desilo se baš suprotno. Kao da se povukao ostavljajući mjesta za Damjana koji je bio navalentniji više nego ikada.

“Uđi.”

Nakon rutinskih pitanja o njenom zdravlju i kako se osjeća popričali su kratko o poslu a onda je Damjan odlučio da pređe na stvar. “Ti i ja smo imali lijepih trenutaka. Sjećam se naših izleta i trčanja po Banj brdu… Sada mi se sve češće vraćaju te uspomene i pitam se zašto sam bio tako glup. Dobio sam priliku koju je trebalo da zgrabim i ne puštam a ja sam je mlitavo obuhvatio a zatim i ispustio.”

Vesna osjeti kako je prolazi neka jeza. “Zašto sve ovo sada spominješ? Oženio si onu koju voliš. Imaš dijete sa njom. Šta želiš sada?”

“Bio sam slijep.”

“Jesi.”, reče Vesna iskreno. “A ja sam bila glupa. Znala sam da me ne voliš i ne želiš kao nju ali sam se ponizila i pristala da budem druga rupa na svirali. Nisam ni sada mnogo starija, tek mi je dvadeset i pet ali mislim da više nikada ne bih dozvolila sebi takve stvari.”

“Oprosti. Sada kada te gledam tako zrelu, samouvjerenu, zabavnu… sve imaš što treba jednom muškarcu.”

“Nemam velike sise i duge noge kao Anastasija.”

Odmahnuo je glavom. Vesnu je nerviralo što ju je ovaj razgovor bolno vraćao u prošlost. Prije više od pet godina je toliko željela da ga impresionira, pazila je šta će uraditi i šta će mu reći. Sada nije tako marila.

“Ovaj put… ovaj put bih uradio sve drugačije. Kunem ti se.”, uzeo je obe njene ruke i stavio ih je na svoje grudi “Razvešću se. Sina nikada neću napustiti ali spreman sam sve drugo. Mogu da nas zamislim kako se budimo zajedno, pijemo kafu na terasi i razgovaramo o svemu. Skoro kao nekada i bolje… Mislim da sa tobom mogu sve. Sada vidim!”

Vesna bijesno istrgnu svoje ruke i ustade. “Ti si bezobrazan! Znaš li to?! Mislila sam da si najbolja osoba koju sam ikada upoznala ali nisi. Nikada neću zaboraviti šta si učinio za mene ali u suštini ti si jedan veliki egoista koji misli samo na sebe! Uvijek sam vjerovala da je Sebastijan takav ali ne, ti si! TI, DAMJANE! Vjerovatno si se zasitio njene ljepote i postala ti je naporna pa bi sada prešao na mene. Nakon nekog vremena bi ti dosadila i ja pa bi možda opet poželio Anastasiju. Ko zna?! Ti nisi normalan! Treba ti pomoć!”

Ćutao je. Više nije mogao ni da je gleda u oči. Oborio je glavu.

“Kad bih ti se sada vratila”, Vesna nastavi blažim tonom “Povrijedila bih jednog momka na isti način kao što si ti mene kada si se vratio Anastasiji. A nemaš pojma koliko to boli. Još se oporavljam… Molim te idi sada. Riješiću sve nas muka. Čim privedem kraju projekat odlazim u Njemačku. Zauvijek.”

Ustao je želeći da pođe. “U pravu si. Za sve si u pravu. Gotovo sam siguran da nisam normalan. Fali mi neka daska u glavi. Stvarno ne znam otkud mi hrabrost da ti kažem sve ovo. Imao sam priliku. Kada je trebalo da biram nisam donio pravi izbor. Sada treba da snosim posljedice.”

Ispratila ga je do vrata. “Pitam se da li uopšte postoje pravi izbori? Ja sada šta god da izaberem pogriješiću.”

Prije nego što je izašao zastao je na tren Izgledao je kao pokislo kuče. “Mogu li da te pitam još samo jednu stvar? Vjerovatno rizikujem da se naljutiš na mene ali moram. Nešto mi nikako ne da mira…”

“Pitaj.”

“Rekla si kada bi mi se vratila povrijedila bi jednog momka na isti način kao što sam ja tebe kada sam izabrao Anastasiju. Taj momak… da li je to Sebastijan?”

Momentalno osjeti kako joj se suze nakupljaju u očima. Nije htjela ni da prizna ali ni da slaže. Umjesto toga je zaklopila oči puštajući da joj slana bujica teče niz obraze.

“Ne znam zašto mi je toliko trebalo da shvatim.” reče Damjan i sam zatvori vrata za sobom.

***

Tog dana je Damjan rekao da ide na malo dužu pauzu pred važan sastanak. Sebastijan je bio nervozan jer se njegov prijatelj ne pojavljuje a stranke su sve već sjedile u sali za sastanke. Damjan ga je tog jutra pitao gdje živi Vesna kako bi joj mogao priznati da je još uvijek voli.

Sebastijan je tada riješio da ništa neće govoriti o svojim osjećajima. Prvo će sačekati da Vesna donese izbor. Pošto Damjana nema na ovako važnom sastanku vjerovatno se desilo nešto veliko. Najvjerovatnije mu se vratila. Ipak je njega izabrala još onda zašto ne bi i sada? Žalio je što prije pet godina nije bio dovoljno pametan da se kloni žena za jednu noć i uhvati tu malu klinku i zajedno sa njom odraste u zrelu osobu.

Pozvao je još jednom Damjana ali je i dalje bio nedostupan. Već je kasno, održaće sastanak sam.

Poslije uspješno ugovorenog posla pozvao je Vesnu. Javila se.

“Izvini što ti dosađujem. Da li je Damjan sa tobom? Ne javlja se a propustio je zaključivanje ugovora.”

“Stvarno? Bio je jutros ovdje ali samo kratko. Da li je sve u redu?”

“Ne znam.”, Sebastijan se preznoji “Moram ga potražiti.”

“Bio je čudan. Pokušaću i ja da ga pronađem.”, Vesna se takođe zabrinula.

Zatim je otišao do njegove sekretarice pitavši je da li se i njoj javljao. Objasnila mu je da ga nema i da je zvala njegovu suprugu koja je rekla da ga od jutros nije vidjela. “Damjanu to nije svojstevno.”

“Znam.”, Sebastijan tužno uzdahnu. “Potražiću ga.”

***

Prošlo je gotovo tri sata dok mu nisu javili da se nalazi u jednoj staroj kafani, tik uz Vrbas. Sebastijan je oduvijek volio ovu rijeku koja je sjekla Banja Luku na dva dijela. Tako brz, divlji i neukrotiv. Oduvijek se trudio da bude kao Vrbas. Da vijuga i teče kako on želi a ne kako mu drugi narede. 

Polako se smjestio na stolicu preko puta Damjanove. Trudio se da bude tih ali stari pod je prodorno zaškripao kada je svu svoju težinu prebacio na nogare stolice.

Njegov drug tada podiže glavu “Gdje si, Sebastijane, stari šmekeru!”

Sebastijan je ćutao posmatrajući njegov lik iskrivljen od alkohola. Još je samo jednom u životu bio ovoliko pijan – kada je saznao da će postati otac.

“Znaš da sam ti uvijek zavidio.”, Damjan je nastavio gledajući u dno flaše u kojoj je nekada bio konjak “Ti si hladan kao špricer, svoj novac trošiš na užitke, putovanja i mijenjaš žene kao čarape. Tako je najpametnije. Vezivanje za žene je kao vezivanje omče oko vrata.”

“Sve ima svoje prednosti i mane.”, Sebastijan je pokušavao da umiri pijanog muškarca kako bi ga što prije odveo kući. Još se nije ni smračilo, tamburaši su tek počeli da štimaju svoje instrumente i glasne žice a Damjan već nije znao za sebe. “Idemo, druže.”

“Znam da i ti misliš da sam seronja. Znam i da si me malo izdao. Sve znam ali držim u sebi.”, Damjan je ostao u istom položaju ne želeći da se pomjera. Sebastijan proguta ogromnu knedlu u grlu. “Nećemo otići iz ove kafane dok me ne saslušaš. Želim da me moj najbolji prijatelj razumije a onda da mi sudi.”

“Možemo li to sutra da raščistimo kada se glave ohlade.”

“Ne.”, Damjan prstima nešto pokaza konobaru i za manje od minute ispred njih se stvori još jedna flaša konjaka i nova čaša za Sebastijana.

***

Popili su pola flaše dok je Damjan u detalje pričao o ljubavi prema Anastasiji, kako su proveli nezaboravnu noć na brdašcetu, kako je otišla… zatim o Vesni, kako ga je pogodio njen ledeni pogled, kako je želio da je zaštiti… zatim ponovo o Anastasiji pa o Vesni…

“Počeo sam da sumnjam u Vesnu i tebe ali nekako mi je ta priča bila nevjerovatna.”

Damjan kao da je počeo da se trijezni dok je Sebastijan polako osjećao kako se brodski pod ljulja. “Nisam tako zamišljao. Nikada ti neću moći objasniti kako se to sve dogodilo. Isključio sam se iz ovog svijeta i pustio sam da me nosi nešto natprirodno.”

“To je srce, Sebo.”, spustio je čašu ne želeći više da pije “Gadna je stvar to srce. Posebno ovo moje. Kao da voli dvije žene odjednom, ne znam… Morao sam da donesem izbor ali mi se čini da sam pogriješio. Nadam se da će barem Vesna donijeti pravi izbor. Ako izabere tebe izabrala je najboljeg čovjeka.”

Sebastijan ostade zatečen. “Ne znam šta da ti kažem… osim da sam idiot.”

“Nisi. Ja sam idiot. Možda misliš da sam ljut ali nisam. Ponosan sam na tebe. Otkad te znam ti si miljenik žena, nema te koja nije pala na tebe a sada si donio pravu odluku…”

“Kakav izbor?”, Sebastijanu je bilo čudno zašto toliko govore o odlukama i izborima.

“Jednostavno je.” Damjan na jednu stranu stavi svoju punu čašu konjaka a na drugu stavi praznu čašu “Mogao si da biraš između hiljadu žena”, pokazao je na praznu čašu “I jedne”, pokazao je na punu čašu. “Ti si izabrao jednu. Pravu. U to sam siguran.”

“Zašto se onda ne osjećam dobro?”

“Zato što ti treba moj blagoslov.”, gurnuo je čaše u stranu “Znaš, Sebo, mnogo sam razmišljao dok sam ovdje sjedio sam. Vas dvoje ste stvoreni jedno za drugo. Još onda je trebalo da izabere tebe a ne mene. Zaslužujete oboje sreću.”

Sebastijan je rijetko plakao, posljednjih godina i ne pamti kada je ali sada mu se skupi grlo. Preko stola zgrabi Damjana za potiljak i zagrli ga. “Ova jebena situacija… nervira me.”

“Nema potrebe.”, Damjan ga potapša po obrazu “Sve je tako jednostavno. Pa šta ako je ona bila moja djevojka? Tvoja je srdona duša a to se najviše broji.”

Tamburaši su počeli da sviraju ali njima dvojici ne bi do pjesme. Iako još pijan, Damjan je sada bio u boljem stanju te sam ustade želeći da ide kući. Sebastijan mu je pomogao da se skine i istušira. “Odlučio sam da ću se definitivno razvesti od Anastasije. Ovaj naš brak je kancerogen. Ne želim da trujem sina.”

“Posveti se malom Stefanu. On te stvarno voli, tvoji roditelji, ja i ostali prijatelji… Okružen si ljudima koji te vole i podržavaju.”

“Znam, nisam ja tako nesrećan kada se sve sabere i oduzme.”

“Nisi. Opsrosti mi samo što sam te izdao kao prijatelj.”

“Hej, boljeg prijatelja nisam mogao da dobijem. Bježi sad hoću da spavam nemoj tu da mi se pekmeziš.”

***

Polako se vukao do svog stana ne obraćajući pažnju na prelijepo zvjezdano nebo koje se dičilo nad njim. Rukave košulje je zasukao do laktova a tamna kosa mu je bila sva razbarušena kao da se vraćao iz boja.

Iznenadio se kada je na stepeništu ugledao Vesnu kako sjedi u običnoj bijeloj majici i teksas šorcu. “Koga ja to vidim?”, oteo mu se jedan smiješak.

Umorno se spustio pored nje. Ona je bila tako svježa i mirisna dok je on smrdio na cigarete i konjak. “Nisam bila sigurna da li ćeš biti na obali ili kod Damjana pa sam riješila da te čekam ovdje. Upoznala sam ti pola komšiluka za to vrijeme.”

“Divan komšiluk imam. Dvoje čak nemaju nikakve papire da su ludi.”, nasmijaše se. “Jedna ptičica mi je šapnula da bježiš u Njemačku.”

Vesna se tada uozbilji. “Ne bježim. Odlazim. Ovdje nema više šta da me zadržava. Zar ne?”

Sebastijan je pogleda vrteći glavom. “Naravno da ima. Samo mi dozvoli i zadržaću te cijeli život.”

“Damjan je govorio o izborima…”, poklopila je lice rukama a zatim je duboko uzdahnula.

“Sada imaš izbor. Donesi onaj pravi. Njemačka ili ja?”

“Kako da znam koji je onaj pravi?”

Sebastijan joj polako priđe i ona mu blago otvori usne dozvoljavajući mu da je poljubi nakon toliko vremena. Poljubac je dugo trajao a onda su se odvojili na svega nekoliko centimetara jedno od drugog. “Kada donosimo izbore ne možemo da znamo u tom trenutku koji su pravi izbori a koji ne. Možemo samo da pretpostavimo.”

“Onda ću ja pretpostaviti…”, kratko ga je poljubila još jednom “da je najbolji izbor odvesti me sada na obalu i tamo ljubiti do zore.”

Sebastijan osjeti kako sav umor nestaje iz njegovog tijela. Hitro skoči i pruži joj ruku “Sa zadovoljstvom, mlada damo.”

Držali su se za ruke upijajući jedno drugo i sve oko sebe. Tada on pogleda gore i primjeti kako je nebo iznad njega čarobno. Zapitao se da li ima išta ljepše od zvjezdanog pokrivača a onda je spustio glavu i pogledao u nju. Naravno da ima nešto ljepše! To je ljubav. To je Vesna.

KRAJ

Sve priče koje ste propustili pronađite OVDE.

Pratite blog i na Facebook-u!

 

 

Advertisements

35 komentara na “Pravi izbor (11) – KRAJ

  1. Cupkao sam kao nervozan curetak čitajući ovo 😀 Lijepo privedeno kraju, onako kako sam i očekivao. Prava ljetna romansa. Ali… Sad i jedno ali 😀 Sve si mi brzo privela kraju. Ili sam ja htio da potraje duže? Mislim da sam ti ovo rekao i prije, priče su ti se ubile za ekranizacije. Zamisli ovaj ljubić 🙂 Hit. Hoću romantičnu komediju sljedeći put. Bez porodičnog nasilja. Samo romantika i komedija 😀

    Liked by 4 people

    1. E sada zvanično da ti se zahvalim što si pomno čitao i pratio ovu priču. Komentari vrlo lijepi, zanimljivi, konstruktivni…
      Znaš kako, imala sam materijala da razvučem ovu priču u preko 20 nastavaka ali mi to nema smisla raditi na blogu. Po meni je ovo jedan drugačiji način pisanog izražavanja i zato su mi sve priče dinamičnije i kraj dođe tako brzo. Meni je u redu da ovdje završim priču i vama ostavim da razmišljate šta će biti dalje sa junacima i da li su na kraju donijeli prave izbore… ☺

      Liked by 2 people

      1. Nema na čemu 🙂 I drugi put. Mjesto na kojem si završila radnju je idealan. Sve poslije bi bilo suvišno u ovoj priči. Hoću reći da imam osjećaj da si zbrzala posljednja dva dijela 🙂 Posebno ovaj posljednji 🙂 To je sve. Ali samo ti nama nastavi pisati ovako zanimljive ljubavne priče 😉

        Liked by 1 osoba

        1. Ma jasno, mogla sam ja još ubaciti i popuniti tekstom ova mjesta gdje su *** i sporije privesti priču kraju ali bih je ponovo završila na istom mjestu. Voljela bih da sa strpljenjem dođem do samog kraja ali valjda to strpljenje dokazi sa godinama. Trudiću se u narednim pričama da usporim ali ne volim ni previše duge dijelove pa sam u velikom raskoraku bila. 😂😄

          Liked by 1 osoba

  2. Odlicno Veliko finale!Znajuci tebe plasila sam se da nece biti srecan kraj i da ces ubiti nekog glavnog lika ali dobro je sto nisi ma odmah bi se naljutila na tebe (ha-ha)
    Toliko si donijela emocije i osvjezenja u ove ljetne dane sa ovom pricom.Vjerujem da su se svi pitali iz nastavka u nastavak kako i sta ce biti dalje😫 toliko sam navijala za Seba i vesnu nema veze sto je to bila zabranjena ljubav nastala pod cudnim okolnostima… bas jedna lijepa prica i nemoj da pravis veliku pauzu do sljedece… zanima me sta ces sve u narednoj prici da nam pripremis ti si pravo jedno cudo od djeteta. 😚😚😚😚

    Liked by 3 people

    1. Hvala ti puno Miljana. Posebno mi je drago kada me čitaju ljudi koji nemaju blog jer im tada moje priče nisu pri ruci.
      Hvala na svim komplimentima i pokušaću da napišem nešto još bolje, ako budem u mogućnosti. 💋🌹🌹🌹

      Liked by 1 osoba

  3. Moram priznati da sam se plasila kraja! Neka, bas mi je legao ovako filmski u julsko vece! I super je ovako procitati price iz cuga, jos samo kad bih imala strpljenja za cekanje kada sam svakog dana na wp. Izgleda da nije lose praviti pauze ponekad 😉

    Liked by 3 people

    1. Ljeto je ipak godišnje doba u znaku ljubavi i ne treba to kvariti. Jedna lagana priča i nadam se da nije bila neubjedljiva.
      Nije loše praviti pauze ja sam čitav maj bila odsutna i sada imam toliko toga da pročitam. 😊💋

      Volim

  4. Diivnooo! Sebastijan+Vesna ❤ 😀
    E, a sad bez šale, odlična ti je ova priča, dinamična, puna obrta i kulminacija, toliko tema si pokrenula: prijateljstvo, ljubav, nasilje u porodici, životni izbori… i sve se to tako lepo uklopilo. I posebno kraj, uspela si da napraviš hepiend bez imalo patetike. Sjajno, sjajno! Jedva čekam sledeću priču! 😀 ❤

    Liked by 2 people

    1. Ja toliko “gotivim” Sebastijana i Vesnu da bih im posvetila još jednu priču. Meni su oni baš simpatično ispali. 😂
      Drago mi je da ti se dopada a posebno sam srećna jer je ovaj ljubić završio bez patetike. 😄💋❤❤❤

      Liked by 1 osoba

  5. Da li su “krivi” svi ti srećno-romantični krajevi u knjigama,filmovima,pesmama,blogovima što je u današnje doba toliko singl-ljudi…ono tražiš stalno tu srodnu dušu,tog idelanog partnera,koga kad sretneš jednostavno moraju sve kockice da se poklope i ne sme biti niakvog nesavršenstva…ako se pak pojave,znači da on nije taj pravi i precrtavamo ga sa spiska…možda su bolji ljudi ispali oni,koji su odrasli na knjigama,filmovima,koji nemaju srećan kraj,gde dvoje ne završavaju obavezno u zagrljaju…možda je ta idealna ljubav iluzija,koja nas koči da ostavrimo nešto realno,što nam je na dohvat ruke…ne,ne sporim da postoje i te prave ljubavi,ali takođe možda nije svima suđeno da je dožive i to ih ne čini manje boljim ljudskim bićem od ostalih…i možda uprkos tome što si najdivnije biće na ovoj planeti možeš ostati sam do kraja života…i šta s time,jednostavno nije ti se dalo i moraš se pomiriti sa time…jer i onako drugog izbora nemaš….Izvini,morao sam malo da se nadovežem na ovu tvoju priču,znam da je besmisleno i da suština nije u tome,ali eto na mene je tako delovalo,izvini….ovo nije kritika ničega već jednostavno moje mišljenje o nekim stavrima….A što se ostalog tiče,pisanja pogotovo,znaš da te totalno gotivim i sve što napišem je u totalnom pozitivu….p.s. po dužini komentara sve ti je jasno :-))))

    Liked by 3 people

    1. Hvala Dalibore. Razumijem šta želiš reći i tako je bilo u priči o Milici Stupar. Najdivnija osoba, Đorđe je na kraju ostao sam. Nekada su krajevi lijepi a nekada nisu. Ovaj je bio lijep koliko-toliko za dvoje mladih ljudi i ja ću da uživam u tome. Ti si mi i rekao da voliš srećne krajeve i evo ga! 😊

      Liked by 1 osoba

    1. Drago mi je da ti se dopala priča. I ja nisam imuna na sretne završetke posebno ljeti kada sam dosta njanjava. 😂
      Potrudiću se da što prije počnem sa posanjem dok sam i ja slobodna da izbacim još jednu priču. Hvala još jednom ❤💋

      Liked by 1 osoba

  6. Hvala ti na ovoj divnoj priči i na svim nastavcima. Toliko je emocija u meni probudila ❤ Kraj je onakav kakvom sam se nadala i baš me to usrećilo. Nastavi da pišeš, imaš nevjerojatan dar. A Vesna i Sebo nek uživaju u trenutku koji će zauvijek biti ovdje 🙂

    Liked by 1 osoba

    1. “A Vesna i Sebo nek uživaju u trenutku koji će zauvijek biti ovdje” predivno si ovo rekla.
      Najvažnije je da priča budi bilo kakve emocije nebitno sada kakve. To je onda znak da nešto vrijede. Hvala ti na podršci i raduje me što se čitamo i pratimo. Tvoj blog je izvor ljubavi i pozitivnih vibracija. 😊❤

      Liked by 1 osoba

  7. Pročitah sve nastavke i mogu reći bravo. Jedna životna priča koja kao da je realna.Tamo negdje u gradu Banjaluci žive možda slični junaci baš kao u ovoj priči?! Kad budem prolazila ulicama tog grada sjetiću se ove tvoje priče! Sretno u daljnjem radu! Pozdrav!

    Liked by 1 osoba

    1. Baš mi je drago kada uočim novog čitaoca. ☺
      Neki me kritikuju što se radnje mojih priča odvijaju samo na Balkanu posebno u banjalučkoj regiji ali to je mjesto koje najbolje poznajem i najviše osjetim. U Banja Luci postoje istinite priče još nevjerovatnije od ove… hvala na čitanju i vidimo se u narednim pričama. 😁

      Liked by 1 osoba

    1. I ja se slažem. Srce samo zna šta je pravi izbor.
      Znam to mi je mana. Do duše tempo kroz čitave moje priče je dosta brz i tako ostane do kraja kada bi možda valjalo usporiti ali možda će to doći vremenom kada sazrijem kao krojač priča. ☺
      Hvala ti što si čitala i obavezno pratim i slušam tvoje sugestije. 💋❤❤❤

      Liked by 1 osoba

    1. Iskreno to je bio cilj. Nisam išla sa namjerom da napišem neko čudo da se svi dive i razmišljaju o tome danima… samo sam htjela blagi osjećaj zadovoljstva na kraju jer je sve lijepo završilo. 😊
      Hvala što si čitala. ❤❤❤

      Liked by 1 osoba

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s