Pravi izbor (10)

Pravi izbor: | 1 | 2 | 3 | 4 | 5678 | 91011 |

Nije prestajala da drhti duž čitavog tijela a epicentar te drhtavice je bilo njeno srce koje je lupalo kao da želi iskočiti iz njenog grudnog koša. Kada je pokušala da otključa ulazna vrata ključevi joj ispadoše na pod.

“Brže.”, odsječno reče Brane koji je i dalje pritiskao njen vrat nožem ne plašeći se da li će ga neko vidjeti.

Nakon što je uspjela da otključa ušla je u hodnik želeći da upali svjetlo ali on je svojom rukom zaustavi u tom naumu. “Šta želiš od mene?”, pitala je.

Gurnuo ju je u ravno ka najvećoj prostoriju u stanu koja je imala funkciju dnevnog boravka, trpezarije i kuhinje. On je zaključao vrata a zatim je i on ušao u sobu pokazujući joj gdje da sjedne. Brane je i dalje stajao vrteći lovački nož u ruci koji je pripadao njegovom ocu. Ako pokušaš da upališ svjetlo, načiniš bilo kakav nezgodan korak ili vrisneš prerezaću ti grkljan. Jesam bio dovoljno jasan?”

“Jesi.”, Vesna proguta knedlu.

***

Sebastijan se vratio na zabavu koja se razvijala jednim lijepim tokom pošto mu je Vesna ponovo umakla. Ipak, njen izraz lica dok je odlazila mu nije davao mira. Sat vremena ranije je vjerovao da je napokon slomio njen otpor i da će se pojaviti na obali Vrbasa poslije koktel zabave.Tako su mu njene oči govorile a već sljedećeg trenutka je jurila niz hodnik kao muva bez glave.

Možda se desilo nešto vrlo važno zbog čega je morala da ode. Zabrinutost i sumnje su lutale kroz njegove misli i kako je vrijeme prolazilo nemiri u njemu su rasli. Posegnuo je za telefonom kako bi je nazvao. Jedanom, dva puta, tri puta telefon je odzovnio. Odgovra nije bilo.

***

Čula je zvono svog telefona. Njen brat ga izvadi i pogleda ekran. “Sebastijan. Sjećam se njega. Govno bogataško.”, zatim je otišao do sudopera i usuo je vodu u šolju koja mu je prva dopala šaka i ubacio je telefon. Zvono tada utihnu.

“Mudrija si ti nego što sam mislio.”, Brane je počeo da kruži oko nje kao divlja mačka oko svog plijena pušeći cigaretu “Povezala se sa tim bogataškim krugovima, odglumila žrtvicu i oni te odveli u neki ljepši život.”

“Nisam glumila žrtvu. Ja sam to bila.”

“Hmm…”, otresao je pepeo po podu “Po neki šamar i odmah ste najveće mučenice. Sve vas treba biti. Preventivno.”

Isti je otac. Odvratan i bezobrazan. “Hoćeš novac? Uzmi sve!”, uzela je torbu i izvadila je novčanik iz nje. Otvorila je pregradu gdje je držala papirnate novčanice i novac se razleti po stolu.

Prišao je i letimično je prešao pogledom preko stola. “Imaš ti i više od ovoga. Gledao sam te večeras na dnevniku. Radiš neke čamce. Sigurno ima love u tome.”

“Evo ti moja kartica. Pin je osam-devet-tri-tri. Uzmi sve samo me ne diraj.”

Uzeo je karticu. “Osam-devet-tri-tri.”, ponovio je.

“Jesmo završili?”, pitala je.

Njen polubrat kao da dobi neki napad. Snažno je zgrabi za kosu i povuče joj glavu unazad. “Mnogo si drska.”

Tada joj Brane pusti kosu i prekri joj usta dok je drugom rukom razio cigaretu u njen izložen vrat. Suze su joj frcale iz očiju od bola i vreline. Ječala je ali je sve odzvanjalo u njenim ustima. Pokušala je rukama da ga odvoji od sebe ali je bio isuviše snažan. Uvrtao je tako cigaretu dok se potpuno nije ugasila na njenoj koži.

“Sada ću polako da te pustim a ti ćeš ostati tiha. Dogvoreno?”

Ona klimnu glavom i tada je pusti. “Jebi se!”, viknula je plačući. On joj  udari šamar od kojeg joj se zavrti u glavi. Kada se malo pribrala ugledala je na polici ispod stola jedan mašinski katalog tvrdih korica. To je jedino teško što joj se nalazilo u blizini. Dok se savijala praveći se da trlja užareni obraz zgrabila je knjigu i čvrsto je držeći jedan ćošak mu  zari u lice.

Požurila je ka izlazu svog malog stana uspijevajući da otključa vrata. Prije nego što je uspjela da ih otvori on je zgrabi za rub haljine i povuče je nazad. Pala je udarajući glavom u pod. Ipak se brzo okreula i mogla je u polumraku da vidi kako mu krv curi niz sljepoočnicu. “Ubiću te!”, zastenjao je a ona se nadala da će neko od komišija čuti buku. Šta i da čuju?! Zgrada je puna djece i uvijek je neka lomljava i buka.

Obuhvatio joj je vrat i osjetila je njegov snažni stisak preko opekotine koja je još uvijek gorila. Koprcala se i otimala ali uzalud. Mislila je da će joj glava eksplodirati. Njegova krv je kapala po njenom licu. Makar će mu ostati ružan ožiljak na faci koji će ga doživotno sjećati na nju. Polako je gubila svijest ali je povrati propuh koji iznenada nastade u skučenom hodniku.

“Vesna!”, čula je poznati glas ali nije mogla da se sjeti kome pripada. Sisak oslabi i prestade da osjeća Branetovu težinu na sebi. Čula je lom kostiju i buku. Tada se svjetla u haustoru popališe ali ona nije mogla da se povrati. Sav svijet se pretvori u maglu.

***

“Ništa nije slomljeno i nema znakova traume.”, Sebastijanova majka je nabrajala. “Može da ostane ovdje a može i na kućno liječenje.”

“Potres mozga?”

“Ništa.”

“Rana na vratu?”

“Samo led a sutra joj kupi mast za opekotine.”

“U redu.”

Probudila se u jako osvjetljenoj prostoriji. Neonske sijalice su joj previše nadraživale oči. Polako se podigla samo osjećajući opekotinu na vratu.”Koliko sam bila u nesvjesti?”

Sebastijan joj odmah priđe. “Pola sata.”

“Samo?”, još je bio u odijelu koje je nosio na prezentaciji a kasnije na koktel zabavi. I ona je na sebi imala istu haljinu. “Gdje je… on?”

“Onaj siledžija? Uspio je da mi se izmakne i pobjegne ali vjerujem da neće daleko. Komšije preko puta su ga dobro vidjele kada je izletio i obavijestili su policiju.”

“Hvala ti.”, zagrliila ga je “Vodi me kući.”

***

Polako se skinula i otišla je pod tuš želeći da sapere ovu noć sa sebe. Čula je kako Sebastijan sklanja nered i uključuje aparat za kafu. Ovaj put je on stigao prvi.

Ispričao je kako se zabrinuo što je onako otišla jer je vjerovao da će se naći na obali nakon koktel zabave. Vesna mu je priznala da je dobro zaključio. “Kada sam te zvao nisi je javila a onda sam ponovo pokušao i pisalo je da si nedostupna. To me je raspametilo. Natjerao sam polupijanog Marka da mi objasni gdje živiš. Jedva sam ga uspio razumjeti. Malo je falilo da zakasnim jer sam prvi put pogriješio ulaz. Sreća, dođoh u zadnji čas. Trebalo je da ga prebijem na smrt.”

“Ovaj put si ti stigao prvi u nevolji.”, ponovila je ono što je pomislila pod tušem.

Sebastijan je samo nježno pomilova po obrazu a zatim je ušuška u krevet. “Ja ću ostati večeras ovdje. Spavaću na kauču. Nemaš prava na žalbu.”

Nasmijala se a potom je utonula u san osjećajući se sigurno.

Sebastijan je raspremao kauč unaprijed znajući da mu baš neće biti udobno na njemu ali se nije žalio. Sada je bio potpuno siguran da je voli i da će priznati Damjanu sve još sutra. Najbolji su prijatelji i razumjeće jedan drugoga. On svakako Vesnu nikada nije istinski ni volio a Sebastijan je bio spreman da promjeni svoj život zbog nje. Od one večeri na Vrbasu više ništa nije bilo isto i vjerovao je da je napokon pronašao sve ono što je tražio u mnogim ženama.

Sklanjajući naslonjače ugledao je jednu otvorenu kovertu koja je vjerovatno ispala iz njene tašne. Pošaljilac je bila Njemačka ambasada. Sebastijana prsti zasvrbiše i izvadi papir iz koverte. Bila je to potvrda o odobrenju njemačke radne vize. Molim? Vesna odlazi u Njemačku?

 

Sve priče koje ste propustili pronađite OVDE.

Pratite blog i na Facebook-u!

 

Advertisements

46 komentara na “Pravi izbor (10)

        1. Da budem iskrena mnogo me je zabrinula ova priča u smislu kako će biti prihvaćena jer se sve vrti samo oko emocija plus što glavni likovi nisu heroji već imaju isto negativnih lica koliko i pozitivnih. 😧

          Liked by 1 osoba

  1. Meni je prica fenomenalna i vidi se da imas nevjerovatan talenat da preneses to sto zamislis.toliko mi je o sto se blizi kraj jer mogu u nedogled da citam Vesnine i Sebove avanture koliko god da je lose to sto su uradili pridobili su moje simpatije na im drugim mjestima…jedva cekam sta ce novo da ti padne na pamet Leptirice nasa 😙

    Liked by 1 osoba

  2. Tipično, odoše u Njemačku 🙂 Pretpostavljam da idu oboje. Što se tiče Damjana, nadam se da će mu ona rospije sve pare uzeti za alimentaciju 😀 Tako mu i treba 😀 A ovog malog nek Sebo stigne i išuta nogama. Zaslužio je i više 🙂 Sve si bolja i bolja, to ti moram priznati. Ovdje je bilo veoma zanimljivih detalja koji su mi se svidjeli. Pomalo sam tužan što je sljedeći dio posljednji. Ostavi barem mogućnost nastavka. Romansa u Njemačkoj, u Baden Badenu ili u podzemlju Berlina ili nešto tako 🙂

    Liked by 3 people

    1. Toliko zaključaka a pred nama je još jedan čitav dio. Ako se dobro sjećaš početka priče posljednji dio je povratak na taj početak. Vidimo se u 11.dijelu i jedva čekam završne komentare.
      Drago mi je ako djeluje da sam sve bolja mada nisam primjetila velike pomake. ☺

      Liked by 1 osoba

  3. …pošto si pod P.S. prošli put sve završila rečenicom-“Imaš sreće što ove komentare ne čita moj momak…” to li znači da mogu pisati sve što mi padne napamet bez ikakvih posledica 😛 I ovaj Brane je ni kriv ni dužan morao da ispadne negativac totalni,da bi Sebastijan odigrao ulogu-Spašavam lepu devojku iz kanži manijaka(a kako bi drugačije) 😉 P.S(moj)-Da Dragojević danas snima film “Lepa sela lepo gore”,čuvena rečenica-“Kako je u Švedskoj….Ladno,al standard…” bi se prreformulisala u -Kako je u Nemačkoj….ladno,al standard”….jel je dotična postala raj za nas Balkance 🙂 btw u nekom paralelnom univerzumu,bi ti bila ta Vesna koja “beži” za Nemačku,a ja bih bio taj neki Sebastijan,koji rmba na nekom Baustelle-u(pri.aut. gradilište,po nemački) i čeka da mu “voljena” osoba dođe iz rodne Juge,ali to je neko drugo vreme bilo, i neka druga priča 🙂 A da i dalje su ti tekstovi vrh :-))))

    Liked by 3 people

    1. Ima onaj vic. Pitaju Bosanca šta bi uradio da dođe smak svijeta a on odgovara “Uzeo bi’ ženu i djecu pa pravac Njemačka” tako je to 😂😄
      Nemoj tako, Sebastijan je fin i školovan momak naviknut na kancelariju nije za bauštelu😂
      Drago mi je što su i dalje tekstovi vrh i što uvijek imaš ovako živopisan komentar 😙

      Liked by 1 osoba

    1. Pa ima li šta ljepše nego kaa ti priče porede sa poslasticama? 🙂
      Hvala ti od srca!!! Večeras objavljujem posljedni dio. Maloprije sam ga završila i očekujem da mi javiš utiske! :***

      Volim

  4. Meni se svaka prica svidi ali cim dodjem do komentara okrene mi se zeludac devedeset puta. Setim se uvek one cuvene serije ” Kasandre” kad su verni gledaoci zeleli da je kontaktiraju i kazu sta joj se sprema.
    Ono sto nikad nisam volela u serijama kao i u pricama u nastavcima je da se milion radnji strpa u poslednji deo-sami kraj. Nadam se da nece biti tako.
    Sto se tice neke naredne price volela bih da vidim neku recimo muslimanku koja se bori za svoja prava u surovom svetu i kulturi koja je okruzuje. Onda kad sam ti davala savet da se pomeris sa balkana imala sam na umu tako nesto…
    😚

    Liked by 1 osoba

    1. Ja uvijek strpam svašta u zadnji dio pa ćeš se možda razočarati 😄 Do duše nema tu nekih milion obrta i to, sačekaću da pročitaš pa mi onda reci.
      Mogu pokušati da pišem o nečemu na taj fazon ali se plašim koliko sam sposobna za to jer nisam “iz tog svijeta”. 😊

      Volim

      1. Bas zato i trebas to pisati. Nema veze sto nisi. Mozes recimo malo procitati o obicajima i kulturi i onda sama stvoriti pricu. Takodje jako dobre vezbe za pisanje su ” pisanje u prvom licu” i ” pisanje u muskom rodu”. Videces da je “strah” tvoja jedina prepreka da prosiris granice a sigurna sam da mozes. Samo moras dozvoliti sebi da pokusas. Ponekad ono sto se nama ne dopada drugima bude fenomenalno cak i da se suprotno dogodi, to nije nista strasno.

        Liked by 1 osoba

        1. Prve dvije priče su bile u 1.licu i sada sam odlučila malo da promjenim. Nije da se ne trudim malo da iskačem iz svoje sigurne zone samo što to radim baš postepeno hah.
          Pisanje je super posebno kada se upustiš u nešto drugačije pa onda moraš da istražuješ…sviđa mi se ta zamisao i već par dana intenzivno razmišljam šta sada novo da uradim. Hvala na konstruktivnim komentarima ❤💋💋

          Volim

          1. Vidis uopste se ne secam da su bile u prvom licu, oprosti, moja greska. Jedva cekam da vidim, sta god da napuses sigurna sam da ce biti dobro i citano jer si dobra u tome! Mozes samo biti jos bolja i naglasicu ovo- nikada zbog drugih, zbog sebe!

            Liked by 1 osoba

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s