Pravi izbor (9)

Pravi izbor: | 1 | 2 | 3 | 4 | 5678 | 91011 |

Kada je Anastasija čula da se Vesna priključila projektu doživjela je pravi napad histerije. “To je sigurno zamka! Došla je da nas sve uništi!”, vrištala je dok je Damjan mirno sjedio na stolici “Hoće da tebe i mene razdvoji! Zato se vratila!”

“Nisi li se ti zbog istog razloga vratila u Banja Luku?”, odbrusi joj “Molim te tiše pričaj probudićeš Stefana. Vesna nam čini veliku uslugu što je odlučila da pomogne. I ti treba da budeš zahvalna.”

Ne želeći više da učestvuje u raspravi otišao je u sobu svog sina kako bi ga gledao dok spava. To ga je opuštalo i bio je potpuno spokojan u tim intimnim trenucima sa malim Stefanom. Zbog njega je sve ovo trpio a i zbog sebe samog. Znao je da ništa bolje nije ni zaslužio i sa tim je živio.

Anastasiji pak đavo nije dao mira i sutradan se tik pred pauzu pojavila u firmi, sređena od glave do pete, namirisana skupim italijanskim parfemom. “Samo sam došla da pozdravim ekipu.”, prišla je Vesni “Draga, hvala ti puno što si ovdje. Ne postoje riječi kojima ti se Damjan i ja možemo zahvaliti. Zar ne , ljubavi?”

Njen suprug, iznenađen i zabrinut ovom predstavom jedva promrmlja “Vesna će zauvijek imati moju zahvalnost.”

“U redu je, stvarno.”, Vesna je djelovala sasvim smireno “Ja sam ta koja treba da bude zahvalna. One ružne stvari između nas ćemo da zaboravimo.”

Anastasija se, vješto kao mačka, privuče svojoj suparnici i šapnu da niko ne čuje “Pretpostavljam da ti Sebastijan pomaže u zaboravljanju ružnih stvari.” Dvije žene se pogledaše tako da su se varnice mogle osjetiti oko njih. Anastasija pozdravi sve a zatim graciozno odšeta iz sale. Za njom pođe Damjan želeći da joj uputi par prijekornih rečenica zbog ovog nastupa.

“Izgledaš kao da si vidjela duha.”, konstatova Marko kada je opazio Vesninu blijedoću na licu.

“Nije vidjela duha ali jeste vješticu.”, Sebastijan tek tada podiže pogled koji je sve vrijeme bio usmjeren ka lap topu.

Marko nije mogao da suzdrži smijeh. “Ne znam za vas, ali ja odoh na pauzu.”

“Idem i ja.”, reče Sebastijan ali mu Vesna rukom pokaza da ostane. “Čuvaj mi mjesto u kantini samo da provjerim još jednom šta sam uradio.”

“Važi, drugar. Hoćeš i tebi da čuvam stolicu?”, upitao je Vesnu.

“Može samo da i ja završim crtež.”

Marko izađe a Sebastijan nakrivi glavu posmatrajući je. Ovo je prvi put da su ostali sami. Do sada su svi vješto izbjegavali ovakve trenutke. Kada god su Damjan, Sebastijan i Vesna ostali duže i ako bi jedno pošlo kući odmah bi i preostalo dvoje ustajali. Tako su bili zaštićeni od nekih neugodnih situacija.

Sebastijan je pokušavao da je uhvati na parkingu ali ona bi uvijek umakla ili je Damjan bio u blizini pa nije želio da uradi nešto što bi njegovog prijatelja navelo na bilo kakve sumnje. Još nije spreman da mu kaže istinu.

“Anastasija zna za nas.”, Vesna reče bez okolišanja.

“Znam da zna.”, nije bio iznenađen “Vidjela nas je neka njena drugarica kako plešemo. Ne brini, odmah je iskoristila priliku da mi to kaže. Morao sam dobro da platim njenu ćutnju.”

“Pretpostavljam da ostavljanje mene na miru mene nije uključeno u cijenu. Kakva kuja!”

Dlanovi su mu se znojili dok je bio ovako sam sa njom u jednoj prostoriji. Sve što je bilo zakopano sada je ponovo izbilo na površinu i to ga je strašno nerviralo. “Daj nam još jednu priliku, Vesna. Još samo jednu noć.”

“Zašto?! Šta će ona promjeniti?”

“Možda neće ništa a možda će sve.”, želio je da je zagrli, stisne svom snagom “Ako budeš sigurna da ne želiš ništa sa mnom nikada više ništa neću pokušati ali ako želiš…”

“Šta onda? Hoćeš onda rizikovati prijateljstvo koje traje preko dvadeset godina? Hoćeš onda da prestaneš ganjati ženske? Postaćeš dobar i vijeran? Voljećeš me?”, Vesna se sva zacrvenila “Znala sam da ovo nije dobro po mene ali savjest me je natjerala da dođem. Znaš li ti koliko je meni bilo teško ovih dvanaest mjeseci? Išla sam kod psihoterapeuta, radila ražne mentalne vježbe, trudila se da prebolim.”

“To me boli najviše. Nisam siguran da li još nešto osjećaš prema njemu. Tako mi je krivo što je sve ovako komplikovano moralo da bude.”

Vesna uzdahnu. “Možda bih se u tebe prvog zaljubila da si mi ti prvi pritekao u pomoć. Vidiš, na psihoterapiji sam dobila neke odgovore, poslije svega sam shvatila da ta naša ljubav… Damjanova i moja… bila je čista nužda. On je želio da preboli Anastasiju a ja sam željela zaštitnika. Ljubav iz računa, to je laž. Posebno Damjanova ljubav. Magla obična!”

“Žao mi je onda što ti ja nisam prvi pritekao u pomoć.”, ustao je želeći da pođe prije nego što Damjan upadne “Ja nemam nikakav račun kada si ti u pitanju. Samo emociju. Ako ti to išta znači.”

Ništa nije rekla na to.

***

Marko i Vesna, kao glavni inženjeri na projektu, su držali prezentaciju pred više od dvije stotine zainteresovanih ljudi. Vrlo vješto i šarmantno su predstavili ideju. Damjan je krajičkom oka posmatrao potencijalne investitore i bilo mu je jasno da će barem polovina da ponudi određena sredstva.

Gledao je svoju bivšu zaručnicu kako samouvjereno koketira sa svima u konferencijskoj sali prezentujući modifikovane dajake na najbolji mogući način. U djeliću sekude se zapitao da li je ikada pogriješio. Kada sa Anastasijom prisustvuje nekim ozbiljnim manifestacijama i kada se nađe u društvu intelektualaca samo se moli da ne izvali neku glupost. Sa Vesnom nikada ne bi bilo tako. Ona je sposobna da vodi raznolike dubokoumne razgovore.

Gledajući je sve više postajala mu je sve ljepša i privlačnija. Tokom ove dvije sedmice provedenog vremena sa njom prisjetio se kako može da bude pametna, duhovita i zabavna.

Pošao je prvi da joj čestita nakon održane konferencije ali ga je Sebastijan preduhitrio. Nekoliko dana ranije je primjetio da su se zadržali u sali i izašli su tek pred kraj pauze. Ipak, te misli brzo odagna od sebe. Gluposti! Sebastijan se nikada nije ložio na djevojke poput nje a posebno ne bi ništa imao sa njom jer je nekada bila sa mnom, razmišljao je.

“Damjane, ovo bi mogla da bude tvoja godina!”, potapša ga po ramenu Ranko Banjac, Ministar sporta i omladine.

Tu rečenicu, samo malo drugačuje upakovanu, je čuo dosta puta te večeri.

“Sada napokon možeš da odahneš.”, kucnuo je svojom čašom Sebastijanovu “Znam da ti je ovo sve oduzelo dosta vremena od lova na žene.”

“Jebeš to.”, Sebastijan otpi dobar gutljaj viskija “Mislim da je vrijeme da se malo smirim.”

Damjan nije mogao da vjeruje svojim ušima. “Druže, da li si ti bolestan? Imaš li temperaturu?”

“Ne jebi me. Idem malo da muzem bogataše.”

***

Uživala je u stečenoj slavi. Ljudi su se ispred nje smjenjivali kao na traci upućujući mnoštvo pohvala a neki su čak pokušavali da flertuju. Kulturno je prihvatala komplimente i još je kulturnije izbjegavala udvarače. Bila je pod utiskom jer je osjetila da su je tokom prezentacije najpomnije slušali Sebastijan i Damjan. Činilo joj se da nisu ni gledali slike i modele koliko su nju.

To joj je stvaralo nemire. Prvo joj je Sebastijan prišao bukvalno gurajući ljude da se probije do nje. “Moram ti reći da sam zadivljen sa tobom. Sve ono što sam ti ranije govorio… ti si to prevazišla. Ja ovako ne znam da šarmiram.”

“Hvala ti.”, morala je da mu se nasmije.

“Hajde da se nađemo večeras. Čekaću te na obali.”

Odmahnula je glavom ali ni sama nije bila sigurna da li želi da se vidi sa njim. Jedan dio nje joj je govorio da ode na obalu a drugi je vrištao da to ne radi jer je sebi već dovoljno iskomplikovala život.

Nakon nekog vremena i Damjan joj je prišao. “Napokon da dođem do zvijezde večeri.”

“Ima li zainteresovanih da plate ovaj naš trud?”, pitala je znatiželjno.

“Samo od tvojih udvarača možemo da finansiramo prvu fazu.”

“Sjajno! Nadam se da sam otplatila svoj dug prema tebi.”

Njene riječi ga pogodiše. “Nisi ti nikada imala dug prema meni a nakon onoga što sam ti uradio ja sam taj koji ti duguje. Poslije ovog projekta mislim da ti se do kraja života neću odužiti.”, pogledala ga je a njemu se činilo da se davi u moru koje talasa u njenim očima “Žao mi je zbog svega što sam ti učinio. Vjeruj mi da sam od tada proklet. Nisam srećan. Anastasija svako malo se pokupi sa Stefanom i ode kod majke pa je ja onda vraćam svojoj kući i tako u nedogled…”

“Voljela bih da kažem da mi vas je žao – ali nije.”, borila se sa svojim bolom koji se vraćao iz prošlosti kao bolest koja nije dobro zaliječena “Žao mi je samo tog djeteta koje će odrastati kraj nestabilne majke i oca koji nikada nije znao šta želi.”

“Vesna…”

Tada joj telefon zavibrira u džepu. “Izvini.”, sklonila se da vidi poruku koju joj je majka poslala. Pisalo je: Molim te dođi, čekam te u haustoru.

Preznojila se u momentu. Nikada joj ne bi poslala ovakvu poruku da nije nešto hitno. Da je nije njen muž ponovo počeo tući? Da ne bježi od njega?

Brzo se pozdravila sa važnijim gostima a zatim je požurila niz dugački hodnik.

“Vesna!”, bio je to Sebastijan. “Kuda ćeš?”

“Nešto mi je iskrslo pa moram da idem.”

“Odvešću te.”, shvatio je da se radi o nečemu ozbiljnom.

“Vidim jedan taksi ispred, sa njim ću.”

Navaljivao je ali bila je neumoljiva. Nije bila sigurna o čemu se radilo te nije željela da miješa Sebastijana.

Ispred zgrade nikoga nije bilo. Napisala je da je u haustoru, sjetila se. Ušla je u polumračni hodnik. Vidjela je sjenku muškarca. “Mama, gdje si?”

“Neće doći.”, sijenka je progovorila. “Seko, nismo se odavno vidjeli.”

Prišao joj je i sada je jasnije mogla da raspozna lik. “Brane!”, bio je to njen polubrat. Sada je izrastao u jednog visokog pubertetliju i sve je više ličio na svog oca.

“Mislio sam da mi se ni imena nećeš sjetiti.”, polako joj je prilazio dok se ona još sporije odmicala. Strah je prokuljao njenim venama.

“Otkud ti?”, drhtala je.

“Došao sam da porazgovaramo.”

Tada Vesna pokuša da se izmakne i pobjegne ali on bi brži i vješto je zgrabi jednom rukom za kosu a drugom joj prekri usta. Tada ona dobi napad panike. Tresla se i plakala ali glas je zamirao na dlanu njenog polubrata. Tada joj on pusti kosu i tom rukom izvuče nož koji joj prisloni na vrat. “Sada ćemo polako da se popnemo do tvog stana. Ako uradiš bilo šta glupo ostaćeš bez glave.”

Sve priče koje ste propustili pronađite OVDE.

Pratite blog i na Facebook-u!

 

Advertisements

50 komentara na “Pravi izbor (9)

  1. Vezeš opasno, mala. Opasno 🙂 Duhovi prošlosti izlaze iz svojih rupa, ha? Totalno sam zaboravio na ove smradove. Sad nek dođe Sebastijan i BAM BAM. Pod mač, bato i gotova situacija. Krv mi ključa. Nadam se da će mali seronja dobiti po nosu 🙂

    Liked by 6 people

      1. Stisla se žena 😀 Ali razumljivo. Ne treba joj zamjeriti 🙂 Nema potrebe za zahvalom. Uživam u ovim ljubićima s dozom trilera 🙂 Sljedeća bi ti trebala biti o nasilnom mužu i ženi koja trpi zlostavljanje, Caka je u tome što je postao nasilan tek nakon vjenčanja. Nešto u fazonu onog filma sa Jennifer Lopez. Ne sjećam se kako se zove. Lijepo bi ti to izvela 🙂

        Liked by 2 people

        1. E, znam taj film davno sam ga gledala. Pohvalno mi je što ove moje priče čitaju muškarci isto koliko i ženski dio publike, omjer je možda 60/40 na strani žena.
          Voljela bih da ne idem daleko od ljubića, drame i trilera.
          Vidova šuma je moja najčitanija priča ali više se pronalazim u ovom fazonu. Ozbiljno ću razmisliti o tvom prijedlogu, ali ozbiljno. 😊

          Liked by 1 osoba

    1. I ja sam zaboravila na ove. Pa ja kontam da je Seb pratio taxi i da će doći kao veliki spasilac…. Ali jedva čekam reakciju od Damjana, kada sazna za ovo dvoje. .. Sad se šatro kao kaje… Kako ne volim takve muškarce. Mada to ne bih ni nazvala muškarcem.

      Liked by 3 people

  2. …Voleš jednom u životu,sad bogatu il’ sirotu,to ne bira pamet nego srce…. koemntar koji sam hteo da ostavim kao naravoučenije cele serije,a onda se pojavio Brane i pokvario mi celokupnu koncepciju,pa sad jedino da stavim neki stih iz “kad jaganjci utihnu” pošto nalikujem da će sve to odvući u tom fazonu 😉 Pošto sam ti pre neko veče ove tvoje likove okarakterisao kao jako površne,verujem da će ovaj Brane biti tako komplikovan,da ćeš neku posebnu priču jednom samo o njemu ispričati 🙂 I kao što reče ja nisam objektivan čitaoc(ili čitalac) zato što autorku ovog bloga ne posmartam skroz ravnodušno(Bog neka mi oprosti što ovako javno lupetam 😛 tako da ne mogu sa sigurnošću da kažem da li su ove priče tako dobre zato što ih ti pišeš,ili si ti tako dobra zato što pišeš ovakve priče 😉 U svakom slučaju šta god da napišeš uvek ću to pomno ispratiti,naravno i subjektivno(a kako bi i drugčije) prokomentarisati 🙂 Odlično,kao i uvek :-)))

    Liked by 2 people

    1. E ovaj stih dobro opisuje Sebastijanovu ljubavnu zavrzlamu.
      Već smo u jednom dijelu konstatovali da, kao i u stvarnom životu, mnoge muči ta površinost to je i sa mojim likovima ali ja vjerujem da u svakom narednom dijelu pojedini “odrastaju” i bivaju složeniji (barem se nadam).

      Koliko me moji pratioci prate mislim da više niko i ne čita objektivno moje priče osim ovih tek pridošlih tako da ti ne zamjerim. Ipak se nadam da su ti priče više dobre jer ja dobro pišem. 😂

      Hvala za ovo “Odlično, kao i uvek” nisam očekivala tu završnicu na komentaru.

      P.S. imas sreće što moj momak ne čita komentare već samo moje priče u pdf formatu kada ih završim i tako memorišem. 😄

      Volim

  3. Bas volim sto se oko Vesne i Sebastijana pravi jedna lijepa ljubavna prica. Ne toliko savrsena ali lijepa i svi nadvijaju za nju ❤
    Strepim do sljedeceg dijela jer si ti poznata po tome sto volis da napravis neocekivan obrt

    Liked by 2 people

    1. Kada pišem ovako “blogerski” uvijek se trudim da kraj epizode bude početak nečega drugog – većeg. Ipak, ja sam ta koja ima još da uči. Hvala što čitaš i nadam se da će ova priča ostaviti barem neki mali utisak. 💋❤

      Liked by 2 people

        1. Pa to nije uopšte loše. Naprotiv. Moje priče kada se čitaju u dahu djeluju i previše dinamično. Jasno je da pišem kao knjigu ovo ne bi bilo zvjezdica (***) između pasusa već bi to bio taj “prazan hod” koji bi vodio nečemu novom. Samo što se ja uvijek plašim ako razvučem previše da ćete izgubiti vremenom interesovanje i do kraja priče ostaće samo sestra i prijatelji koji me čitaju jer me vole 😂
          Uvijek naglašavam da forma mojih priča na blogu ne bi bila ista kao kada bih pisala knjigu.

          Liked by 1 osoba

          1. pazi.ja ljubice ne volim.ne volim.ni horor,kao zanr.ta furioznost tvojih prica,nacin na koji oblikujes likove je respektabilna. ja sam sa velikom zemljom stala.. jer hocu tu energiju da postignem, da odem u drugu i trecu pricu skroz,pa da se vratim…odlicna si zaista.do sada sam na listi citanja majstora imala samo par blogera,muskih ..kada je o vodjenju price rec.a sad si tu i ti. ima nekoliko zenskih od kojih mi zastaje knedla u grlu.od tebe zastaje dah. a to je dar

            Liked by 2 people

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s