Pravi izbor (7)

Pravi izbor: | 1 | 2 | 3 | 4 | 5678 | 91011 |

Tako je iznenada nestala iz njegovog života baš kao što je došla, samo ovaj put, bez buke, bez ikakve drame. Dok je on raspravljao sa Sebastijanom oko novih marketinških ugovora ona je uspjela da spakuje osnovne stvari i izađe kroz sporedna vrata. Kada se vratio i ugledao otvoren mail koji mu je Anastasija poslala sve je bilo jasno.

Ostavila je prsten i sve što je ikada dobila od njega. Zvao ju je na telefon ali broj je uvijek bio nedostupan. Pokušao je pronaći ali nije odmah uspio. Očekivao je da će makar doći po preostale stvari, odjeću, knjige, fotografije… ali ni to nije učinila.

Znao je da će ga Božija kazna stići kad-tad jer je povrijedio djevojku koja to nije zaslužila. Boljele su ga i suze njegove majke koja je par dana neutješno plakala za svojom nesuđenom snajkom. Nije mogao da se toliko sikira oko svega jer mu je prioritet bila činjenica da će dobiti dijete sa ženom koju ipak najviše voli. Značila mu je Vesna, ali ne onako iskonski kao Anastasija. Morao je to sebi da prizna kako bi vratio duševni mir koji je izgubio onog momenta kada je pokušao svoje srce da zakrpi vezom sa Vesnom.

Čim je zanosna crnka ponovo ušetala u njegov život svjet mu se okrenuo naopačke i to nikako nije mogao da iskontroliše. Lagao je Vesnu da ide na trčanje kako bi provodio vrijeme sa njom po skrivenim mjestima Banja Luke. Sve je bilo savršeno kao nekada u tim kratkim trenucima.

“Možeš misliti šta želiš o meni. Onda nisam mogla da te pustim u srce jer si bio još dječak, sada kada te vidim… tako si zreo i odišeš snagom i sigurnošću.”, milovala ga je po licu “Samo malo da smo se sačekali da sazrijemo… Znaš da ja ovakva impulsivna i nesigurna nikada ne bih mogla da budem sa dječakom. “

“Da sam znao čekao bih koliko god treba.”

Bilo im je predivno, iako sada odrasli, vraćali su se u svoje devetnaeste godine kada je sve bilo tako jednostavno a opet intenzivno. Prihvatao je sve njene mane i volio ih je kao da su vrline. Bila je komplikovana, zahtjevala je mnogo vremena i pažnje ali on nije mario. Davao joj je sve što je imao. Srce, tijelo, dušu… sve.

I tako prođe gotovo mjesec dana od Vesninog odlaska. Nije znao da li je bolje da razgovara sa njom ili da je pusti. Umjesto toga odlučio je da se napije.  Pio je jer je ostvario svoje snove sanjane još odavno. Pio je i od žalosti jer će sigurno platiti veliku cijenu zato što je žrtvovao Vesninu ljubav da bi ostvario svoju.

“Radi u jednom malom preduzeću, izvan grada, kao konstruktor.”, rekao mu je Sebastijan još prije nego što će se obeznaniti od alkohola. “Reče mi Marko jer i on planira tamo da se premjesti. Odoše nam svi dobri inženjeri… Mislio sam da joj se javim ali je i mene sramota. Znao sam šta radiš a nisam ništa učinio.”

“Ne moraš sebe da kriviš.”, Damjan je navijao konjak “Ja sam jedini seronja u cijeloj priči, ali šta mogu?! Jače je od mene.”

“Šta god uradio uvijek ću te voljeti kao najrođenijeg brata.”, Sebastijan podiže čašu “Živio ti meni! I tvoj mali, ili mala, šta god da bude neka je živo i zdravo! Malo bih više volio da je dječak da ga mogu voditi sa sobom u pičarenje.”

Nasmijaše se. “Nećeš se ti puno družiti sa njim.”, prekori ga Damjan a zatim sali još jednu čašu niz grlo. Pio je želeći da zaboravi na tren i sreću i tugu. Znao je da mu je ostala još samo ova noć u kojoj neće morati da razmišlja o budućim potezima. Uzeo je još par sati slobode. Želio je mir.

***

Nanizalo se još sedam mjeseci otkad se izdešavao sav taj haos. Anastasija je rodila zdravog dječaka kojeg nazvaše Stefan. Sebastijan nikada nije vidio novorođenče sa toliko kose. Radovao se tom malcu iako je napravio mnogo pometnje.

Posmatrao ga je kako se nemirno meškolji u svom staklenom krevecu. Pitao se šta li ga sve čeka. Tako si mali i nemaš pojma o životu. Uživaj u tome.

Baš kao što je i pretpostavio, Damjanova i Anastasijina veza je počela da upada u problematične faze. Pravdali su se na Anastasijinu nervozu zbog drugog stanja ali Sebastijan je znao da će komplikacije da se nastave.

Ona je predugo bila zatvorena u zlatnom kavezu kod onog Italijana i primjetio je da je njen mentalni sklop ostao na nivou razmažene tinejdžerke. Damjanu je to odgovaralo u početku jer je bio zaljubljena budala opijena njom ali sada je i njega počela prolaziti ta prvobitna strast i zaslijepljenost.  Tada su problemi i počeli. Oduzimala mu je mnogo energije i vremena koje je morao da utroši na druge stvari, posebno na firmu koja je sve više posrtala. Sebastijan se trudio da mu olakša barem poslovne muke ali prevelik dio posla je spao na njegova pleća i na to je upozoravao Damjana.

“Izvini, druže, znam da ti nije lako. Samo da se Anastasija porodi pa da malo odahnem.”

I tako prođoše još dva mjeseca te Damjan odluči da svoju ženu smjesti u treći plan. Kao prioritet je postavio malog Stefana a zatim firmu. Anastasiji se to nikako nije dopadalo jer je uvijek željela da bude u centru pažnje. Počela je da histeriše i nabija mu na nos jer je zapostavlja. Svađe su postajale sve češće i napornije za Damjana koji je izgubio deset kilograma otkako se oženio, vrlo skromno i na brzinu.

“Volim je ali me ubija.”, žalio se Sebastijanu.

“Biće bolje.”, tješio ga je “Smiriće se ona.”

***

Mrzio je radne subote ali ih je bilo sve više zbog poslovnih problema. Konkurencija ih je gutala i morali su da smisle nešto novo i efektivno. Inapiracije im je manjkalo ali se nisu predavali.

Još jedna subota, velikim dijelom, provedena u kancelariji je bila iza Sebastijana. Odlučio je da se u svom stanu samo istušira a zatim ode na ručak u jedan mirni restoran sa dobrom domaćom hranom.

Obukao je jednostavnu polo majicu crvene boje i teget plave bermude. Telefon mu je vibrirao od poruka dok je obuvao patike. Bila je to jedna mlada djevojka koju je upoznao prošlog vikenda u baru dok se zabavljao sa starim društvom iz srednje. Lijepa i zgodna ali mu se nije sviđalo što mu se servira kao na tanjiru. Ugasio je telefon odlučivši da ga ostavi u stanu.

U kolima je išla lagana muzika dok su mu lice kupali sunčevi zraci. Tako opušten zamalo je prošao kraj djevojke koja je vukla za sobom dvije kese a da je ne prepozna. “Hej, Vesna!”, otvorio je prozor.

Okrenula se nehajno a zatim je širom otvorila oči od iznenađenja. “Sebo!”

“Upadaj u kola dok nisam dobio kaznu!”

Zbunjena i zatečena brzo je prošla na suvozačevo mjesto i smjestila se zajedno sa kesama. “Jebote, nismo se vidjeli ima godinu dana.”, konstatovala je.

“Izvini.”, pogledao ju je direktno u njene plave oči i učinilo mu se da nikada nije ni odazila “Htio sam stotinu puta da ti se javim ali jednostavno nisam znao kako.”

“Razumijem… i meni je bilo previše neprijatno.”

“Šta ima kod tebe? Lijepo izgledaš!”, skrenuo je ka obali “Pošao sam na ručak, hajde sa mnom sigurno imaš mnogo toga da mi ispričaš.”

“Ne znam… upravo sam sebi kupila nekih stvarčica da pripremim jelo…”

“Daj, Vesna. Ostavi te kese u autu pa napravi sebi večeru a sada možeš da pojedeš jedan specijalitet uz obalu Vrbasa.”, zatim se zaustavio “Osim ako ne želiš. Neću se naljutiti.”

“Želim. Što da ne?!”, okrenula se kako bi ostavila kese na zadnje sjedište i tada joj se podiže lepršava haljinica skroz do kuka. Sebastijan okrenu glavu na drugu stranu. Inače to ne bi učinio, ali ipak, radilo se o Vesni.

Razgovor je tekao sasvim fino. Prvo su pojeli teleću čorbu sa pavlakom, zatim punjene paprike uz gomilu priloga. Pričali su o njenom novom poslu, gdje sada stanuje i o Sebastijanovim anegdotama iz prošlosti. Nisu spominjali Damjana i Anastasiju.

Odlučili su da naruče kolač od jagoda uz koji se savršeno uklapala i flaša bijelog vina. Tada su se dotakli nekih osjetljivijih tema. Jedna od njih je bila i Sebastijanova biološka majka.

“Moji roditelji nikada nisu krili od mene da sam usvojen. Ona je tada bila maloljetna, imala je svega četrnaest godina kada je ostala u drugom stanju. Željela je da abortira ali umjesto toga moja majka, koja je bila njen ljekar, je predložila da se porodi a ona će da usvoji dijete, to jest’ mene.”

“Kada si odlučio sa upoznaš svoju biološku majku?”, posmatrala ga je kako se polako otvara. Uvijek je bio pozitivan i šaljivdžija tako da joj je sada, ovako ogoljen, djelovao sasvim drugačije.

“Prije nego što sam otišao u Beč poželio sam da je vidim. Ne znam tačno što ali oduvijek je u meni čučala ta potreba. Zanimalo me je zašto me nikada nije posjetila jer je znala gdje sam.”, zastao je kako bi dopunio čaše njoj i sebi a zatim je nastavio: “Ne znam ni šta sam očekivao da ću zateći. Živjela je u kući sa još 15 narkomana. Jedva sam joj uspio objasniti ko sam koliko je bila nadrogirana.”

“Strašno.”

Sine moj. Ponovila je to nekoliko puta gledajući kroz mene.  Stajao sam tako neko vrijeme shvativši da to nije moja majka već stranac koji me je samo rodio. Ništa više. Dao sam joj sav novac što sam imao u tom trenutku. Znao sam da će ga potrošiti na heroin ali čisto zbog sebe sam to uradio. Da mi bude lakše. Više je nisam vidio niti sam imao želju.”

Vesna osjeti snažan poriv koji je natjera da spusti svoju ruku na njegovu. “Žao mi je.”

Sebastijan okrenu svoju šaku i prstima obuhvati njenu. “Nema ti šta žao biti. Ti si prošla mnogo gore od mene. Mene su usvojili predivni ljudi koji su mi pružili svu ljubav ovoga svijeta. I više nego što sam zaslužio.”

“Zaslužio si.”, Vesna polako izvuče svoju ruku “Ti si jako dobra osoba.”

Već je pao mrak i, kao i svake subote, svirači su bili tu da sviraju gostima. Pjevačica je sjedila na visokoj stolici i pjevala je neku špansku pjesmu. Sebastijanu se dopala melodija. “Zaplešimo.”

Povukao ju je svom snagom te se ona izdiže i priljubi uz njega. “Ti si lud a ja sam već pijana.”

“Ne boj se.”, uhvatili su ritam “Samo pleši.”

Vesna ga je poslušala prepuštajući se muzici, čulima, bijelom vinu i emocijama. Dugo je prošlo od posljednjeg puta kada je ovako bila opuštena.

“Lijepo mi je.”, otelo joj se.

“I meni je.”, polako su se uvijali dok je nježno držao ruke na dnu njenih leđa.

Postali su svjesni da ih ove iznenadne emocije nose u sunovrat ali se nisu opirali. Kao da ih nosi snažni Vrbas tako su se našli u Sebastijanovom stanu gdje je polako skidao odjeću sa nje uz vrele poljupce. Ona mu je uzvraćala istom mjerom osjećajući da u njoj gori vatra kao nikada ranije.

Tako vješt i strastven, Sebastijan joj je nesebično davao svoje tijelo koje je ona upijala. Nije bilo ni vremena ni mjesta za razmišljanje, za brigu ili kajanje. Sa tim će sutra da se bave.

 

Sve priče koje ste propustili pronađite OVDE.

Pratite blog i na Facebook-u!

 

Advertisements

44 komentara na “Pravi izbor (7)

  1. Osjećam se kao zaljubljena šiparica dok čitam ove retke teksta 🙂 Lijepo si ovo izvela. Onaj kloc zaglavio u toksičnoj vezi sa balavicom zarobljenom u tijelu odrasle žene. Gore kombinacije nema od te. A Sebastijan sebi lijepo prigrli ovu koja je odrasla. Taman da se i on smiri 🙂 Pretpostavljam da si već počela pisati 8. dio? 😀

    Liked by 6 people

    1. Jaoo kako si ovo sve fino sažeo. Nisam počela sa 8.dijelom imam uvijek obaveza nekih ali sam i ja kao neka šiparica dok pišem pa me to tjera da ne zabušavam previše sa narednim dijelovima.
      Ne znam kako je vama čitati ali ja uživam u pisanju ove priče više nego ikada. 😊

      Liked by 1 osoba

            1. Ne slušaj previše Leptiricu. Imam ja i lakšeg štiva 🙂 Nije baš sve horor, samo što je u kraćem formatu, ali tu je 🙂 Možda napišem i nešto ovako lagano u dužem formatu 🙂

              Liked by 2 people

            2. Vrata su širom otvorena. Čak i navečer. Dobrodošla si 🙂 P.S. Ne hrani ribice. Ljudi vole da ih hrane, čudo jedno. Već sam ih tri puta u dva mjeseca mijenjao. Ne možeš ljudima dokazati da ribice na jedu smoki 🙂

              Liked by 2 people

            1. Gde je to isto srce bilo pre godinu dana dok je njegov drug bio zarucen? Nije to srce to je nesto drugo, ne opravdavam…
              Prica je ok svidja mi se ali konkretno takve situacije su mi odvratne.

              Liked by 1 osoba

            2. Evo malo tumačenje, Sebastijanu je ona uvijek bila smpatična ali nije to ispoljavao jer nikako do one večeri nije imao priliku da osjeti njenu blizinu na pravi način i tada emocoje duboko zakopane krenu da se razvijaju.

              Vesna je imala 19 godina kada ih je upoznala i Damjan jij se prvi našao u nevolji. U psihologiji je poznat taj slučaj kada žrtva nasilja lako postane opčinjena svojim spasiocem i tek kasnije može da uvidi da se ne radi o pravoj ljubavi.

              Sve su to realne situacije u životu, ja sam bila svjedok i mnogih dosta složenijih. ☺
              Ružno i odvratno možda jeste ali je realnost.

              Volim

  2. Taman posmislim da ce jedan dio da bude dosadan i da cu da odahnem do sljedeceg kad vidi vraga 😁
    Malo je reci koliko me je ovaj preokret odusevio mnogo mi se svidja kako si Sebastijana obradila ali i drugi likovi su dobri na neki svoj nacin. Pokazujes kako mozemo da volimo i nesavrsene likove i da navijamo za njih. Kao sto je vec neko napisao prava si majstorica zapleta i jedva cekam sta ces dalje da nam priredis 😘😚
    P.S. ova scena njih dvije na obali rijeke kako plesu i zaljubljuju se je bila toliko realisticna i sva sam se istopila citajuci 👏👏👏

    Liked by 2 people

    1. Baš sam se pitala da li uspijevam da vas ubijedim u ovu priču i hvala ti na pohvalama koje mi znače.
      Od početka sam “znala” da će oni dvoje da se smuvaju i jedva sam čekala da i vama to prenesem. 😂😂😂
      Hvala ti još jednom Miljana! 💋

      Volim

  3. Na četeres’ i kusur ti jedino nešto pišeš,a ja jedino nešto čitam,ono sram nas bilo 🙂 Pa ralelno sa ovim tvojim pričama čitam još jednu knjigu,pa mi se sve pomešalo tako da ne bih da išta komentarišem,da ne bih dobio nazad-Hej,pa ovo nisam ja pisala 😉 Sve reči kojima sam mogao da te hvalim sam odavno potrošio,tako da jedino mogu da dodam-Piši tu knjigu,što znam da je već imaš u glavi,volim da čitam sa papira,ono ekran nikada neće biti to 🙂 P.S. još koliko dela ima,pošto kod tebe se nikad ne zna kada je kraj priče…

    Liked by 2 people

    1. Hvala ti. Valjda ćemo nastaviti da čitamo i pišemo jer je to nešto prelijepo. Vjeruj mi da ni sama ne znam koliko je dijelova ostalo možda 2-3 😊
      A za knjigu mi ne govori više hahah još nije došao taj trenutak. 😆

      Volim

  4. Dakle.. Još prije sam bila pročitala prva dva dijela i nikako nastaviti. I sad sam sjela, pustila neku epic muziku i čitala i čitala i čitala… 🙂 Moje lice se mijenjalo iz sekunde u sekundu, totalno si me ostavljala bez daha sa svakim nastavkom sve više. Priča je savršena, intrigantna i zaljubljena sam u likove. Leptirice, stvarno imaš dara i hvala ti što ga dijeliš s nama. Potpuno si me očarala 🙂 ❤

    Liked by 1 osoba

    1. Marija, stvarno sam ti zahvalna što čitaš. Drago mi je što ti se dopada jer, ipak, ja sam amater i pišem iz ljubavi.
      Obožavam svoju malu WP porodicu i svima se zahvaljujem na velikoj podšci. Poljubac za tebe! 💋 ❤

      Liked by 1 osoba

  5. I šta ću sad kad nema dalje? :O Tokom čitanja sam sve vreme klela Damjana da mu propadne firma pa ga zbog toga šutne ova njegova sponzoruša. A Vesna će mu se već nekako osvetiti, ako već i nije… 😉 Sad sam i ja ušla u grupu onih što grozničavo iščekuju nastavak i mole te da ne čekamo dugo! Sjajna si 🙂 ❤

    Liked by 2 people

      1. Kad čitaš odjednom, nema nerviranja jer znaš da ćeš sve saznati (doduše, nerviraš se jedino zbog situacija u priči 😀 ), a kad je iz delova, onda poludiš do sledećeg dela ali bar možeš da diskutuješ sa ostalima, to je prednost 🙂 Ali i u jednom i u drugom slučaju je divno što nam tako majstorski držiš pažnju! ❤

        Liked by 1 osoba

  6. Čitam polako sve delove, bez mnogo komentarisanja, ali sada moram nešto da napišem:)
    Odlično obrađuješ likove, to su već rekli mnogi pre mene. Držiš pažnju tokom čitanja, prekineš kada je najzanimljivije 🙂
    Iskreno, ne znam koliko mi se dopalo što je Vesna sa Sebastijanom, pitam se da li je zaboravila Damjana? Očekujem još dva nastavka…ovo je već novela, nije priča..
    Čitamo se i preko mejla 🙂

    Liked by 2 people

    1. Samo polako. Ne tražim ja od ljudi da moraju komentarisati niti išta. Kada nekome postane naporna priča slobodno neka prekine. To je sve sasvim normalno. Hvala tebi što nisi odustala. 💋
      Meni se baš dopalo što su Sebastijan i Vesna završili zajedno, od početka sam to planirala. 😄
      P.S. kako si napisala “Čitamo se i preko mejla” ja uđoh na elektronsku poštu mislila san da si mi poslala mail 😂😂😂

      Volim

  7. Bilo bi jako zanimljivo da Hank recimo u nekoj od svojih prica ubaci nekog tvog vec razradjenog lika koji nastavlja zivot u njegovim pricama. Verujem da bi to bilo fenomenalno. Razmislite o tome! 😙

    Liked by 1 osoba

    1. Hahah pa nije loš prijedlog samo ne znam kako bi to izgledalo da nakon mog mozga tipa Sebastijan razmišlja Hankovim mozgom, vjerovatno to ne bi bilo isto. Sigurno bi postao neko novi taj lik samo bi ime ostalo. ☺

      Volim

      1. Pazi, kroz tvoje price smo upoznali kakav je tip Sebastjan i on je formirana licnost Hankov mozak ga ne bi menjao samo bi prica isla nekum drugim putem.
        Recimo…svi znamo ko je recimo Ana Karenjina i ona je takva kakva jeste i kada bi recimo zalutala u Prohujalo sa vihorom ili u Gordost i predrasude ona bi ostala ona ista Ana Karenjina. Sigurna sam da bi bilo jako zanimljivo cak i korisno pokusati tako nesto.

        Liked by 1 osoba

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s