Pravi izbor (1)

Pravi izbor: | 1 | 2 | 3 | 4 | 5678 | 91011 |

Svuda je tražio svog šefa, istovremeno, i prijatelja. Nije se pojavio na jednom od najvažnijih sastanaka koje je ova firma imala. “Damjanu to nije svojstveno.” , rekla je njegova sekretarica Željka. 

“Znam.”, Sebastijan tužno uzdahnu. “Potražiću ga.” 

I eto, prošlo je gotovo tri sata dok mu nisu javili da se nalazi u jednoj staroj kafani, tik uz Vrbas. Sebastijan je oduvijek volio ovu rijeku koja je sjekla Banja Luku na dva dijela. Tako brz, divlji i neukrotiv. Oduvijek se trudio da bude kao Vrbas. Da vijuga i teče kako on želi a ne kako mu drugi narede. 

Polako se smjestio na stolicu preko puta Damjanove. Trudio se da bude tih ali stari pod je prodorno zaškripao kada je svu svoju težinu prebacio na nogare stolice. 

Njegov direktor tada podiže glavu i ugleda svog prijatelja kojeg poznaje još od osnovne škole. “Gdje si, Sebastijane, stari šmekeru!” 

Sebastijan je ćutao posmatrajući njegov lik iskrivljen od alkohola. Još je samo jednom u životu bio ovoliko pijan – kada je saznao da će postati otac.  

“Znaš da sam ti uvijek zavidio.”, Damjan je nastavio gledajući u dno flaše u kojoj je nekada bio konjak “Ti si hladan kao špricer, svoj novac trošiš na užitke, putovanja i mijenjaš žene kao čarape. Tako je najpametnije. Vezivanje za žene je kao vezivanje omče oko vrata.” 

“Sve ima svoje prednosti i mane.”, Sebastijan je pokušavao da umiri pijanog muškarca kako bi ga što prije odveo kući. Još se nije ni smračilo, tamburaši su tek počeli da štimaju svoje instrumente i glasne žice a Damjan već nije znao za sebe. “Idemo, druže.” 

“Znam da i ti misliš da sam seronja. Znam i da si me malo izdao. Sve znam ali držim u sebi.”, Damjan je ostao u istom položaju ne želeći da se pomjera. Sebastijan proguta ogromnu knedlu u grlu. “Nećemo otići iz ove kafane dok me ne saslušaš. Želim da me moj najbolji prijatelj razumije a onda da mi sudi.” 

“Možemo li to sutra da raščistimo kada se glave ohlade.” 

“Ne.”, Damjan prstima nešto pokaza konobaru i za manje od minute ispred njih se stvori još jedna flaša konjaka i nova čaša za Sebastijana.

***

Anastasija je bila neviđena ljepotica. Živjela je par kuća od Damjana i čim su se prve gusjenice u njegovom stomaku pretvorile u leptire ti leptiri su odlučili da luduju za Anastasijom.

Vrlo je rano shvatila da je mnogo ljepša od svih djevojčica u ulici i tu svoju prednost je vješto koristila. Svi dječaci su željeli da Anastasija od njih zatraži duks kada se slojevi noći počnu navlačiti iznad grada. Ona je najčešće tražila Damjanov gornji dio trenerke kada bi osjetila da joj se dlačice na rukama dižu od hladnoće. Damjan je bio presrećan zbog toga.

Kako su godine prolazile i on je izrastao u finog i zgodnog mladića. Ipak, njenu pažnju je i dalje dobijao na slamčicu dok su druge djevojke ludile za njim. Njegov najbolji drug, Sebastijan, i on su bili vrlo popularni u gradu kako zbog izgleda tako i zbog uspjeha u košarci. U to vrijeme, sportisti iz banjalučkog Borca su bili izuzetno popularni među ženskom populacijom. Samo Anastasiju to nije mnogo tangiralo.

“Ćao, Najljepša.”, tako ju je zvao od milja “Da li si se predomislila oko poziva na večeru?”

“Jaooo. Beskrajno si sladak.”, zabacila bi slap svoje tamne kose iza ramena “Malo je falilo da se juče predomislim kada sa te vidjela kako moćno treniraš u parku…”

“Vidjela si me?!”, on se postidi.

“Da. Pravi si dasa.”, teatralno je uzdahnula “Ali ne mogu. Ljutiće se moj dečko!”

“Ja sam dečko.”, Damjan joj je uzvratio “A on je stariji čovjek.”

“Zreo muškarac.”, ispravila ga je.

U to vrijeme se ona bavila glumom i manekenstvom. Čak je počela dobijati značajnije uloge u gradskom pozorištu što odavno nije pošlo za rukom nekoj lokalnoj djevojci, amaterki.

“Ubija me ovo tvoje odbijanje.”, odmahnuo je glavom “Vidimo se tu i tamo.”

“Ćao, najdraži moj, Damjane.”

“Ćao, Najljepša.”

***

Jedne noći mu se iznenada pojavila na vratima sva natečena od suza.

“Ko je to?”, Damjanova majku je probudilo zvono.

Damjan je prvi stigao do vrata. Kada ju je ugledao ništa nije morala da kaže. “Anastasija. Komšinica.”, rekao je majci “Idem sa njom u šetnju.”

“Uh, vas dvoje…”, samo je frknula a zatim se vratila u krevet.

Nisu ništa govorili dok se nisu popeli na jedno brdašce nedaleko od njihove ulice. Tu su se uvijek igrali kao djeca a noću je bilo mirno i sa njega se pružao veličanstven pogled na grad.

“Mićko me ostavio.”, odmah je zaplakala kada su sjeli na vlažnu travu.

Mićko je bio oženjeni muškarac od skoro 40 godina i bio je upravnik gradskog pozorišta. Preko njega je dobijala sve te uloge.

“Zašto?”, Damjanu nije bilo jasno kako nju neko može da ostavi. Nije stvar samo u njenoj ljepoti već i u njenom stavu, ponašanju i britkom jeziku protiv kojeg nisi mogao da se boriš.

“Ne znam.”, jecala je “Samo je, dok sam bila u garderobi, došao sa svojom ženom i rekao mi da je vrijeme da napustim pozorište. Kakav smrad! A ja budala povjerovala u sva ona njegova obećanja!”

Bilo mu je teško gledati njenu patnju. Čvrsto ju je zagrlio zamišljajući da je ovoga puta samo njegova i da je uspio da ukroti njen nemirni duh. Zamišljao je kako imaju prelijepu kuću uz rijeku punu djece. Ona na sebi nosi najobičniju bijelu majicu, sivu pamučnu trenerku dok joj je kosa ležerno pokupljena u konjski rep. Ponovo je najljepša. Zamišlja da je najsrećniji muškarac na svijetu…

“Zašto jednostavno ne mogu da budem sa tobom?”, odjednom ga je pogledala svojim krupnim očima boje noći “Zašto se ne vidim sa tobom?”

“To se i ja pitam.”, nježno je spistio ruku na dno njenih leđa.

Osjetio je kako joj godi taj dodir. Nastavio je da istražuje koji dodiri joj se još sviđaju. Uskoro je počeo njen štit da pada i potpuno mu se prepustila. Damjan je tada prvi put osjetio slast žene i to one najljepše…

***

To je bila nestvarna noć, najbolja u njegovom životu. Opijen novim stvarima i osjećajima sljedećeg jutra je lepršao po kući i svi su znali da se dogodilo nešto značajno.

“Sine, ako tako lako budeš padao pred čarima žena nećeš daleko dogurati.”, rekao mu je otac za ručkom.

Damjanu je bilo pomalo neprijatno i nije mu bilo jasno kako je on već saznao za to. Možda mu je prosto pisalo na čelu. Kažu da se zaljubljenost i kašalj nikada ne nogu sakriti.

Te večeri se samo na kratko vidio sa njom. Ljubili su se i udisao je miris njene kože. “Lijepo mi je.”, zaklopila je oči a zatim se sklupčala u njegov zagrljaj “Ulivaš mi sigurnost i povjerenje.”

“U mom zagrljaju si uvijek bezbjedna.”, poljubio ju je u tjeme.

Rekla mu je da će za vikend otputovati kod svoje starije sestre koja je živjela u Splitu. “Nisam je dugo vidjela… ali obećavam da se vraćam do ponedeljka i onda sam opet samo tvoja.”

Damjan se jedva odvojio od nje. Toliko je bio zadovoljan jer mu se napokon ostvarila najveća želja.

“Ti si živi primjerak da ne jebe samo lijep nego i uporan.”, na putu do kuće sreo je svog najboljeg drugara Sebastijana. Zajedno su odrasli i kroz tolike godine druženja prestali su da biraju riječi u međusobnim razmjenama prozivki.

“A ti si živi primjerak da ne jebe samo lijep već i glup.”, obojica se nasmijaše “Još mi nije jasno zašto ti daje profesorica njemačkog.”

Sebastijan je bio mladić guste crne kose i brade i već se u srednjoj školi vidjelo da će izrasti u velikog šmekera. “Daje i šakom i kapom. Ovo mi je posljednja godina u Gimnaziji pa želi da je dobro upamtim.”

“Odvratan si.”

“Jebi ga, nismo svi stvoreni da se ložimo na jednu te istu otkako smo počeli da drkamo.”

Damjan ga munu po ruci. Ubrzo su se dogovorili da prepirku zaključe jednom partijom bilijara u lokalnoj kafani.

***

Vikend mu je bio kao robija. Samo u subotu mu se jednom javila govoreći da se smorila u autobusu do Splita te da je vrijeme baš lijepo. Obećala je da će ga nazvati u nedelju ali to nije učinila. On je izgarao od želje da je pozove ali mu je ona napomenula da sestra ima malu bebu i da ne zove napamet kako je ne bi uznemiravao dok spava.

Prođe nedelja a zatim i ponedeljak. Trudio se da se ponaša dostojanstveno ali svi su vidjeli da ga Anastasijina hladnoća muči. “Daj saberi se!”, Sebastijan je bio iznerviran. Trudio se da mu odvuče pažnju od nje ali nije uspijevao.

“Idem do nje!”, u utorak je čvrsto riješio da se vidi sa njom i otkrije u čemu je problem. “Do sada je sigurno došla kući.”

Tako je odmarširao do njene kapije. “Damjane, sine, otkud ti?” Njena majka je sjedila u dvorištu i igrala se sa sivim mačetom u krilu. Rada Savanović je bila stara žena, puno starija od Damjanove majke. Anastasiju je dobila prilično kasno i zato nikada nije imala jak autoritet nad njom jer ju je više doživljavala kao unuku nego kao kći.

“Došao sam da vidim gdje je Anastasija.”, sam je otvorio kapiju “Nije mi se javila kada je došla.”

Rada tužno uzdahnu. “Ti ne znaš…”

Noge mu se odsjekoše. “Šta ne znam?”

“Nije se ona vraćala. Ja je molim da dođe samo da položi maturu ali neće ni da čuje… Tamo je upoznala isto veče nekog Italijana, nedelju su proveli zajedno i on je zaprosio.”

Mislio je da će se onesvjestiti od šoka.

“Kaže mi Idem ja majko u Italiju, u Milano. Njegov prijatelj je modni agent. Snimaću reklame i hodaću po pisti.”, Rada je nastavila da govori iako je on sve slabije mogao da razumije riječi “Zaljubila se, veli. Ako je ona srećna i ja sam…”

A šta je sa mojom srećom?, zapitao se tada. Pogledao je prema brdašcetu gdje su vodili ljubav prvi i poslednji put. Mislio je da je to bio samo san.

 

Sve priče koje ste propustili pronađite OVDE.

Pratite blog i na Facebook-u!

Advertisements

30 komentara na “Pravi izbor (1)

  1. Kao neko ko je video “sirovi” materijal pre 2 dana,sad su mi se već iskristalisali utisci tako da mogu nešto “dublje” komentarisati :-)Zaintrigirao me pojam “prava” i “pogrešna” ljubav,ono svi smo “zadojeni” preko proze,poezije i raznih mas-medija kako ta “prava” ljubav treba da izgleda,a kako ne…Znači po definiciji je prava ljubav između dve singl-osobe(po mogućstvu različitog spola) bez ikakvih repova sa strane …u konkretnom slučaju između Damjana i Anastazije,a ovaj Mićko je tu neki negativan lik 🙂 Na stranu što je oženjen,pa u nekim kulturama ljudi imaju i po 50 žena 🙂 Možda se čovek zajebao sa ovom prvom ženom i možda mu je Anastazija ona velika ljubav koju je tražio čitavog života,tako da ne otpisuj Mićka na početku priče 🙂 Ja sam odlučio da mi Damjan neće biti omiljen lik,pa makar ti od njega napravila sveca,nego ću se vezati za neki lik sa periferije,koji si ti rešila da “unakaziš” 🙂 A i vidim Anastazija je dama bez morala,tako da slutim na koju stranu će to otići 🙂 Sad pozdravi i želje slušaoca 😛 Ako od svega ovoga uspeš da napraviš neku glavolomku,oko koje će svi mi,posle poslednje epizode,da izvalčimo neke svoje zaključke,a neće biti ni ovako ni onako,već prosto nedoračeno,pa i za tebe samu,to će biti vrh,a znam da si itekako za to sposobna,jer svakom novom pričom pomeraš svoje granice(apgrejduješ se 😉 Ako jednog dana shvatiš da je mašinstvo tvoj prvi i jedini izbor,pa batališ pisanje,ja ne znam šta ću,verovatno ću preći na Politiku ili Večernje Novosti i tu će mi biti kraj 🙂 p.s. izvini na opširnosti,normalni ljudi bi udarili lajk i eventualno dopisali-Sviđa mi se…mi malo više očepeni ćemo,ćete ostaviti komentar,koji je duži od gore navedenog teksta 🙂 Ukratko,odlična je priča 🙂

    Liked by 3 people

  2. Mrzim kada greškom objavim post prije vremena. To mi se desilo sa Vidovom šumom i to u dijelu gdje se otkriva sve. Obrišem ja to brže-bolje ali mail sve pamti. 😢

    Tek je prvi dio pa je još rano za “likove – favorite”. Meni je lako, ja već znam sve pa imam omiljenog a vi se još malo strpite.

    Ne brini, u ovoj priči nema “svetaca” a tako je i najbolje (barem meni). Kraj ne želim da odajem ali mislim da će ti se dopasti. ☺

    Vidjećmo još kako ću da iznesem priču tek su 3 dijela napisana a meni je svojstveno da naglo promjenim tok i ubacim nešto novo. To je i čar pisanja ovih priča u nastavcima. 😊 Jedino što uvijek jasno vidim jesu početak i kraj.

    Radujem se novim dijelovima i tvojim komentarima. Veliki pozdrav, Dalibore!

    Liked by 2 people

  3. Prije svega, dobro došla ponovo u svijet priča 😀 S obzirom da si upravo ti ta zbog koje sam odlučio objavljivati svoje priče u nastavcima i da sam se vratio pisanju u svojim starim žanrovima, svojoj staroj ljubavnici (ljubavi, ako ovo čitaš, gasi Internet 😀 ), drago mi je opet početi čitati nešto tvoje. Tvoje pisanje mi se svidjelo od početka, pitko, jednostavno, zanimljivo, lijepo upakovano. Definitivno mogu vidjeti sebe kako čitam tvoj roman na plaži ili zavaljan na kauč, vikendom. Vidim da ovo liči Priči o Milici Stupar i već mi se čini da Anastazija ode bezglavo u život i vjerovatno će ispaštati zbog toga 🙂 Ali vidjet ćemo kako će ovo ići dalje. Sviđa mi se, baš mi se sviđa. Samo nastavi, a mi čekamo sljedeće nastavke 🙂

    Liked by 3 people

    1. Eej hvala ti puno! Posebno mi je drago što ti se dopada jer ovo nije žanr koji ti praktikuješ na svom blogu.
      Meni je čast što sam inspirisala tako talentovanog momka da piše i drago mi je što me redovno čitaš otkako smo se zapratili.
      Ovo je početak i imam osjećaj da svi već vidite kojim tokom će da ide ova priča ali bojim se da ću vas iznenaditi. 😆
      Veeeliki pozdrav!!!

      Liked by 2 people

      1. Ja nikada nisam bio previše sputavan žanrom, pišem šta mi naleti 🙂 Ovakve stvari obožavam čitati. Dođu mi kao opuštanje nakon onih mojih priča 😀 I ne sumnjam da ćeš nas iznenaditi 🙂 Zapakovat ćeš ti to lijepo, siguran sam u to.

        Liked by 1 osoba

  4. Koleginice po vokaciji, unapred se izvinjavam što verovatno neću biti u prilici da pročitam svaki Tvoj post, (zbog nekih sezonskih radova koji su u toku), ali svakako želim da nastaviš sa ovim plodnim pisanjem. Pozdarv! 🙂

    Liked by 2 people

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s