Epizoda 8

Od dana prošnje, ako se može nazvati tako, pa do dana vjenčanja kao da sam bila u nekom bunilu. Konstantno.

Pošto ni David, ni ja nismo željeli svadbu vjenčanje je bilo zakazano odmah za sljedeći vikend. Biće to mala ceremonija upriličena samo sa najužim članovima porodice. Željela sam da mi Svjetlana bude kuma ali nisam uspjela da se izborim za to. Svi su bili izričiti da kum bude izvjesni Nebojša Aksentijević, glavni menadžer prodaje ERBEX-a, dok će kuma da bude njegova supruga Ivana. Valjda je David odrastao sa njim a firma mu duguje veliku zahvalnost pa to tako treba da bude. Nisam imala snage da se mnogo raspravljam i borim. Udajem se bez ljubavi. Ništa ne može da popravi tu činjenicu… U znak zahvalnosti što sam ipak pristala na to dobila sam kreditnu karticu. “Doteraj se. Kupi sve što ti treba. Za račun ništa ne brini.”, Mira mi je dala karticu. Bilo mi je strašno neprijatno ali nisam baš imala izbora. Od svoje ušteđevine nisam mogla da kupim vjenčanicu.

Svjetlana i Lejla su išle sa mnom. Nisam bila pretjerano izbirljiva te sam kupila jednostavnu bijelu haljinu od satena ukrašenu sa malo čipke i otvorenim leđima. “Ja bih ih oderala na tvom mjestu.”, Svjetlana je stalno negodovala. Možda bi i trebalo ali nekako, nisam mogla. Kupila sam jednostavne štikle krem boje i srebrne minđuše sa običnim cirkonima ali su lijepo pristajale prstenu.

Namjerno sam trošila minimalno na sebe jer sam nešto novca sačuvala za roditelje. Trebalo bi i oni sebi da kupe neku lijepu odjeću a znam da nemaju dovoljno novca kod sebe jer su bili zatečeni kada sam im javila da se udajem. Sutradan sam se našla u gradu sa njima i pomogla im pri izboru odjeće. Otac me je kritikovao zbog trudnoće ali nije mogao sakriti svoju sreću. “Ti Danilovići su stvarno fini ljudi kad žele da snose sve troškove vjenčanja!”, rekao je dok je probavao odjelo.

Majka je jedina primjetila da nisam baš najsrećnija buduća mlada. “Dušo, muči li tebe nešto?”

“Ništa mama.”, lagala sam “Žao mi je što sam vas malo iznenadila i što neću uspjeti da završim fakultet.”

“Mila moja,” obuhvatila je moje lice rukama “neka fakulteta. Pusti i nas. Važno je da ćeš se ti dobro udati za čovjeka kojeg voliš.”

Eh majko, pomislih u sebi, niti ću se dobro udati niti imam snage da volim tu bitangu kao što sam voljela. 

***

Danicu Danilović sam upoznala noć prije vjenčanja. Do tada je bila, navodno, na poslovnom putu. Ja sam se već uselila u jednu prijatnu sobu koju su odredili za mene i bebu. Srećom, nisu zahtjevali da dijelim krevet sa svojim budućim mužem. Pakovala sam se jer sam odlučila da prenoćim kod svojih roditelja i tamo da se pripremim za ceremoniju

Danica je dosta ličila na Davida. Nije bila neka ljepotica ali je držala do sebe. Bilo mi je teško povjerovati da je dvostruko starija od mene. “Drago mi je da smo se upoznale.”, imala je tu izvještačenu ljubaznost kao i njena majka “Eto, napokon će Miodrag moći da odahne. Danilovići ce dobiti nasljednika a i pravog direktora ERBEX-a.” Nije joj dugo trebalo da otpočne temu.

“Žao mi je. Znam da ti nije svejedno što će David zauzeti tvoje mjesto u firmi. Ne želim da me mrziš.”

Nasmijala se. “O, ne mrzim ja tebe. Potpuno sam ravnodušna. Čula sam već sve. Ni moj brat, ni ti a ni ja ne želimo ovo. Ipak, moj otac to želi a njegova želja je zapovjest za mnoge. David je mislio da će uvijek bježati od Miodraga i njegove palice, napokon je shvatio da je to nemoguće.”

Ćutala sam. “Svog brata volim više od ikoga.”, nastavila je Danica igrajući se sa tamno smeđim uvojcima svoje kose “Bolje ti je da budeš dobra prema njemu. Dosta si se inatila.”

Pomalo me iznenadila ovakvim nastupom. “Ne volim kada mi prijete.”, hladno sam joj uzvratila.

Sada me pogledala direktno u oči. Obećala sam sebi da im neću dozvoliti da me toliko gledaju sa visine. “Srećno sutra.”, samo je rekla i otišla.

***

Došao je dan moje udaje. Tog jutra ustala sam nekako prazna. Bez žurbe sam otišla do toaleta, obavila nuždu, umila se, oprala zube…sve polako kao da je neki običan dan. Dogovor je bio da se svi nađemo u jedan sat ispred crkve.

Za razliku od mene, otac i majka su bili i te kako ushićeni. Jurili su po kući kao muve bez glave neprestano se sudarajući. Izašla sam napolje pod izgovorom da mi treba malo svježeg vazduha. Čim sam se malo udaljila počela sam da plačem. Isplači se sada Milice, pokaži ovim borovima svoju slabost i više nikome. Kada sam čula koze suzbila sam plač i jurnula sam kući. Osjetila sam Đorđev pogled na leđima ali nisam stala. Nisam stala ni kada je uzviknuo moje ime.

“Telefon ti je zvonio više puta.”, reče mi majka čim sam ušla.

Moja Nokia je bila usijana od propuštenih poziva. Prvo sam se javila budućoj svekrvi. Zanimalo ju je kako teku pripreme. Slagala sam da sam skoro spremna. Svjetlana i Lejla su mi pisale poruke podrške a tu je bila i jedna Đorđeva poruka.

Milice, čuo sam da se udaješ. Znaš kako je to u selu, sve se brzo sazna. Maloprije sam te vidio blizu potoka ali nisi ti mene. Želim da ti čestitam i poželim svu sreću ovoga svijeta jer je ti zaslužuješ. Nadam se da će te taj čovjek voljeti i poštovati bar upola kao št bih to ja. Budi onakva kakvom te pamtim, borbena, pametna i nastavi da crtaš. Đorđe.

Ponovo su mi suze pošle na oči. On je bio jedini kome sam smjela da pokažem sve svoje crteže, pa čak i one sa ženskim golim tijelima.

“Šta misliš, da li sam luda što crtam gole ženske grudi i butine?”, jednom sam ga pitala. “Mora da sam poremećena.”

“Naravno da nisi.”, rekao je to kao da je crtanje golotinje  normalno koliko i oslikavanje pejzaža “Ženska tijela su najljepši dar prirode. Najveće remek-djelo Boga. Oblinama treba svi da se dive. I muškarci. I žene. Hajde nacrtaj sebe golu da se divim.”

“Uozbilji se!”

Ova oživljena uspomena me malo umiri. Čim su ruke prestale da mi drhte odgovorila sam mu:

Hvala ti Đorđe od srca. Takođe, i ja tebi želim sve najbolje u budućnosti. Želim ti srećan brak, mnogo djece i ljubavi. Potrudiću se da crtam češće nego u posljednje tri godine. Žao mi je što sam zapostavila sve ono što volim kada sam otišla u grad… Voli svoju Anđu! Lijep pozdrav. Milica.

Poslala sam poruku bez mnogo razmišljanja o onome što pišem. Bezvoljno sam obukla svoju jednostavnu vjenčanicu. Sama sam se našminkala i napravila frizuru. Nisam čak ni izgledala toliko loše koliko sam se osjećala odvratno iznutra.

Vozač porodice Danilović je stigao tačno na vrijeme. Došli smo ispred crkve pet minuta do jedan. Žao mi je što Svjetlana i Lejla nisu bile tu. Sigurno bi mi prve prišle i čvrsto bi me zagrlile. Ovako, niko nije žurio da priđe. Moj otac je probio led prišavši Danilovićima i tada je počelo upoznavanje i razmjena nekoliko kulturnih riječi. Tu sam upoznala kumove. Nenad Aksentijević je bio niski zdepasti čovječuljak okrugle proćelave glave. “Davide, nisi mi rekao da ti je žena prava ljepotica.”, razbacivao se komplimentima. Nisam mu mnogo povjerovala jer je pored njega stajala Ivana Aksentijević jedna od najzgodnijih žena koje sam ikada vidjela. Preplanula duge crne kose. San svakog muškarca. Šta li radi sa ovakvim likom? Zar se sve vrti oko novca?  

Nije mi mnogo trebalo da zapazim kako David skida pogledom mladu Ivanu Aksentijević. Zar je to važno? Svakako je ovo vjenčanje puka formalnost. Tako je sve i prošlo. Nakon izvršenog obreda u crkvi upisali smo se kod matičara u opštini. Bili smo vrlo hladni, ali to kao da niko nije primjećivao. I njegovi i moji roditelji su bili veoma dobro raspoloženi, takođe i kumovi. Tek kada je David popio koju više zaigrao je sa Ivanom a potom i mojom majkom. Jedino je Danica bila loše raspoložena i vrlo brzo je otišla. Ja sam jedva čekala da se ova mala “zabava” završi…

***

Još nije bila ponoć a ja sam se već spremala za počinak u vili Danilovića. Izvukla sam se na priču da trudnice moraju odmarati. Provela sam više od sat vremena u kadi plačući. Nisam ni čula kada je David ušao. Čekao me je u mojoj sobi. Bio je mnogo pijan.

“Dobro veče ženo.”, glasno se smijao “Evo nas, naša prva bračna noć…”

Napravila sam korak u nazad. On je ustao sa kreveta i prišao mi dižući moju spavaćicu sve do stomaka. “Ne želim da to radimo.”, rekoh uplašeno.

“Što da ne… to rade muž i žena. Sasvim prirodno…”, rukama je klizio svuda po meni a onda je došao do mog stomaka, tu je najduže zadržao svoje vrhove prstiju. Spustio je moju spavaćicu i tada sam shvatila da me neće dirati više.

Prije nego što je izašao zastao je kratko. “Znam da si ti pisala sve one seminarske.”

“Stvarno?”, iznenadilo me je što to spominje i to baš sada.

“Da. Neki su bili vrlo dobri ali većina pokazuje da još uvijek nemaš razmišljanje jednog pravnika. Možda je i bolje što si odustala.”, nespretno je zatvorio vrata ostavljajući za sobom mrak.

“Ko je rekao da sam odustala?”, rekoh sebi u bradu.

Čula sam ga kako se tetura do svoje spavaće sobe. Od tada nije pokušavao ništa više sa mnom. Ponovo se među nama stvorio ogroman jaz pun gađenja i žalosti. Ja sam se trudila da živim normalno. Počela sam da ulazim u te krugove društva, svakodnevno sam slikala, zadavala sebi razne obaveze kako bih okupirala misli. David je radio sve suprotno. Svaki dan je imao sve više slobodnog vremena. U firmi je bio samo koliko mora. Ostatak dana je trošio na alkohol i razmišljanje, a previše mračnih misli mogu pomutiti zdrav razum i tada nastaje noćna mora.

Epizoda 1                              Epizoda 2                             Eizopda 3

Epizoda 4                              Epizoda 5                             Eizopda 6

Epizoda 7                              Epizoda 8                             Eizopda 9

Epizoda 10                            Epizoda 11

Advertisements

19 komentara na “Epizoda 8

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s