Epizoda 4

“Da imam takve noge kao ti ne bih studirao, bio bih plesačica.”, katkad je znao da me zeza “I te pune usne…”, poljubio bi me. Nekada sam stvarno plesla samo obučena u donji veš, kako bih mu ispunila fantaziju. Potpuno sam se predala ljibavi. Takva sam vam ja. Ili sam drvo ili volim toliko da boli.

“Ti mora da si zaljubljena!”, čak je i Lejla to primjetila, a ona skoro ništa ne primjećuje. “Prosto zračiš.”

“Ne mogu vjerovati da meni ne želiš da kažeš ko je.”, zadirkivala bi me Svjetlana. Znala je da navaljuje do te mjere da sam joj morala reći bar nešto. “Stariji je, desetak godina. Uspješan je. Ipak, ne bih još govorila i kvarila sve. Kada bude vrijeme saznaćeš. Čim diplomiram oženiće me…”

“Zar je toliko ozbiljno?”, gledala me je raširenih očiju. “Da, stvarno je ozbiljno.”, rekla sam “Zbog njega bih mogla da živim po svim standardima. Znaš ono, brak, djeca, posao od 8 i do 4. Ma sve…”. Moja drugarica napravi grimasu gađenja. “Fuj. Postaćeš prava balkanska ženica. Zar se nismo jednom dogovorile da nikada nećemo biti takve. Treba da budemo lude, slobodne i samo svoje.”

Osjetila sam grižu savjesti jer sam prekršila taj naš dogovor u koji sam silno vjerovala sve dok nisam upoznala Davida. Pomislila sam kako bih napokon usrećila svoje roditelje. Čak bi se  i ocu dopao. Sigurna sam u to. Ne bi mu smetalo što smo u zabranjenoj vezi. Sve što želi je da imam kraj sebe uspješnog i ambicioznog muškarca iz grada koji će mi obezjebjediti bolju budućnost. Po prvi put u životu sam se osjćala vrijedom i dovoljno dobrom za svoje roditelje, za ovaj fakultet, za ovaj grad…

Učenje mi više nije bilo naporno. Gradivo me nije nerviralo. David mi je pomagao i oko drugih predmeta jer mi ih je predstavljao na drugačiji, mnogo zanimljiviji način. Upijala sam svaku riječ sa njegovih usana. Naravno, nije bilo govora o varanju na testovima. Radno pravo sam pošteno položila visokom ocjenom bez Davidove pomoći iako mi je mogao unaprijed dati pitanja. Nisam ja takav tip osobe. Volim sve sama da postignem. Sa njim sam bila iz čiste ljubavi i želje.

Nekada bi se dotakli njegove porodice i ERBEX-a. Shvatila sam da je David, ma koliko uspješan u svome poslu veliko razočarenje za svoga oca. “On je želio da ja budem njegov nasljednik. Direktorska stolica se spremala za mene čim diplomiram…”, ponekada bi se otvorio i sa nekom ogorčenosti bi tada govorio. Njegova starija sestra, Danica, je umjesto njega vodila sve poslove, i kako David kaže bila je vrlo uspješna u tome. Međutim Miodrag Danilović je želio da njegovu imperiju naslijedi sin. Smatrao je da žena nikada ne može biti dobar direktor kao muškarac. “Polgao je velike nade u mene ali sam ga iznevjerio. Tokom studija zavolio sam fakultet, nauku, knjige, sve… Samo sam zamišljao kako ću se jednog dana ja naći na drugoj strani katedre. Obožavam da učim i prenosim znanje na druge.”

“To je prelijepo.”, prošla sam prstima kroz njegovu kosu “Mnogo sam ponosna na tebe. Jednog dana bićeš sjajan profesor.”

Shvatila sam da mu je fakultet sve. Mnogo vremena je provodio na kafama sa drugim profesorima. Vidjelo se da ga svi cijene i poštuju. Nije ni čudo što do sada nije formirao porodicu. Fakultet je bio njegova porodica. Knjige njegova djeca. Nikada nisam vidjela da neko predaje sa takvim zanosom i uživanjem kao on. Prosto je bio savršen u toj ulozi.

Kao što sam i pretpostavila moj otac je bio oduševljen kada sam mu rekla da se zabavljam sa sinom Miodraga Danilovića. “Svaka čast kćeri!”, nije mogao da sakrije oduševljenje i ponos “Siguran sam da si se jako dobro ponašala dok si privukla tako dobrog muškarca.” To veče je bio toliko raspoložen da je poljubio mamu u tjeme kada mu je pomogla da skine hlače. Kako je stario leđa su ga sve više boljela pa je bez majke nekada bio bespomoćan. Odlučila sam da ostanem cijeli vikend na selu. Pomagala sam mami oko spremanja ručka. Objašnjavala mi je kako da dobro spremim pohovanu piletinu da bude hrskava ali ne previše suva. Smatrala sam da će mi takvi savjeti pomoći jer se udajem za manje od dvije godine. Dobra žena treba da zna sve u kuhinji.

Majka mi je prepričavala novosti u selu. Iskreno ni jedna me nije zanimala sve dok nije spomenula Đorđa. “Ženi se na proljeće. Fina mu je mlada. Njeni drže trgovinu…”. Osjetila sam kako me ubada neka mala iglica ljubomore. Prekorila sam se u sebi. Ako je našao svoju ljubav zašto se ne bi oženio?! Tako ću i ja. Njegovo volim te prije više od tri godine mi se sada čini kao neki događaj iz davne prošlosti, iz drugog života… Sa takvim mislima sam se spustila niz sokak do prodavnice. Prvo sam ugledala njegove tri koze a zatim je i on došao. Odmah sam prepoznala Flekicu. To ime sam ja dala malom jaretu čija je dlaka bila snježno-bijele boje, samo je na jednom mjestu imala smeđu fleku. Sada je Flekica više nije bila malo, slabašno jare već koza. “Sjećaš se nje?”, pitao me je. “Naravno.”, pomazila sam je po vratu. “Ali, zato, se tebe ne sjećam.”, rekla sam kroz smiješak. Dosta se poromjenio. Možda zbog vojske. Sada izgleda puno zrelije. Lice mu je dobilo oštrije crte koje su ga činile muževnijim. Više nije bio dječačić. “Normalno da me se nećeš sjećati. Ti sada boluješ od gradske zaboravnosti.” 

“Gradska zaboravnost?”, nasmijala sam se “Nikada nisam čula za tu bolest.”

“To je bolest koja zna da pogodi dobre djevojke sa sela kada odu u grad. Zaborave na stare prijatelje…”. Ćušnula sam ga u rame. Nedostajao mi je njegov smisao za humor. Nedostajao mi je kao prijatelj. Srednja škola bi mi bila pravi pakao da me on nije štitio. Ne znate vi kako seoske barabe mogu da budu naporne. “Čujem da se ženiš. Viđala sam tu djevojku, ne čini mi se lošom.”

“Anđa…”, nasmijao se “Dobra je ona.”

Kratko smo još razgovarali a zatim sam se pozdravila i sa njim i sa njegovim kozama. Požurila sam u prodavnicu. Vjetar je počeo da nanosi snijeg pa sam željeda da što prije uđem u svoju toplu kuću. To mi je bio jedan od ljepših vikenda otkako studiram.

Bajka se završila kad sam se vratila u grad. “Znaš Milice,”, nisam pošteno ni ušla u sobu a Svjetlana me je dočekala sa vrata “prava si ti vragolanka.”

“O čemu pričaš?”

“Znaš ti dobro.”, sjela je na moj krevet “Nisam mogla da se oduprem svojoj radoznalosti pa sam te pratila. Ne mogu da vjerujem da si od svih riba sa generacije ti ubola Danilovića.”

Osjetila sam kako mi ponestaje vazduha. “Samo molim te ne govori to nikome.”

“Neću, ali sazna se to sve. Da si se malo raspitala umjesto što si tako sva u oblacima, znala bi da mu ti nisi prva studentica na listi. Voli on to. Mnogi vole, ali je on dovoljno dobar frajer da ima svaku.”

Njene riječi su me probadale kao bodeži ali nisam joj dala da me slomi. “Ne interesuje me ono što je bilo!” progutala sam knedlu “Svjetlana nemoj ovo da kvariš, ozbiljno je.”

“Nadam se da jeste.”, frkula je “Drugarica sam ti, ne želim da budeš samo još jedna recka nekog tamo tipa.” Shvatila sam tada, da joj je stalo do mene uprkos svemu. Razumjela sam da se brine jer ne shvata… Davidu nisam spominjala ovaj događaj ali sam se malo raspitala. Postoje neki tračevi da je već bio sa jednom studenticom koja je napustila fakultet. Sada radi negdje vani. Međutim, on je pametan i uspješan, logično je da se svašta govori o njemu. Tako je to na fakultetima, prosipaju se razne priče ali ja sam znala da me voli. Vidjela sam to u njegovim očima i od samog početka mi je to pokazivao.

Upisala sam i četvrtu godinu. Više od devet mjeseci sam se zabavljala sa Davidom. Uspjevali smo nekako da funkcionišemo. Znala sam da ne mogu biti sa njim po cijele dane, znala sam da se još neko vrijeme nećemo držati za ruke pred svima ali proći će i to. Doći će i naših pet minuta koji će da potraju vječnost.

Epizoda 1                              Epizoda 2                             Eizopda 3

Epizoda 4                              Epizoda 5                             Eizopda 6

Epizoda 7                              Epizoda 8                             Eizopda 9

Epizoda 10                            Epizoda 11

Advertisements

21 komentar na “Epizoda 4

      1. Možda je dublje od toga. Kad nekog zavoliš a ništa se ne desi to ume da ostane s tobom. Da, on se ženi Anđom i verovatno je voli, ali ne znači da istovremeno ne voli i nekog drugog. Ono što hoću da kažem – možda nije želeo da zna. Bez obzira što se ženi i sigurno ti želi da budeš srećna, saznanje da si s nekim bi umelo da boli. Isto kao što si ti nešto osetila kad si čula da se ženi. Neki mali ubod :). To je jače od nas.

        Liked by 2 people

    1. Svaki put kada to čujem neizmjerno se obradujem! Peta i šesta epizoda (najzanimljivije do sada) su spremne i na blogu piše kada će biti objavljene večeras počinjem da pišem sedmu i jedva čekam da je podijelim sa Vama.

      Radujem se svakom Vašem komentaru i hvala što čitate. Lijep pozdrav! 🌹🌹🌹

      Liked by 2 people

  1. Povratni ping: Epizoda 5 | krvavi leptir
      1. Pišeš vrlo zanimljivo, nema šanse da to može dosaditi… 🙂 Samo napred, živa nisam kako će se iskazati ti buržuji koji vole da upravljaju tuđim (i nerođenim!) životima.

        Liked by 1 osoba

  2. Povratni ping: Epizoda 7 | krvavi leptir
  3. Povratni ping: Epizoda 6 | krvavi leptir

Komentariši

Upišite vaše podatke ispod ili kliknite na jednu od ikona da se prijavite:

WordPress.com logo

You are commenting using your WordPress.com account. Odjava / Promijeni )

Twitter slika

You are commenting using your Twitter account. Odjava / Promijeni )

Facebook fotografija

You are commenting using your Facebook account. Odjava / Promijeni )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Odjava / Promijeni )

Povezivanje na %s